Nakon rata fra Damjan je s ljudima izgradio i novi drveni zvonik. Stari su srušili jer je bio dotrajao i prijetila je pogibelj da će se sam srušiti. A drugi razlog: župnik je htio odvratiti od ljudi turobne misli o strahotama i stradanjima rata i malo ih na taj način ohrabriti. Lipljani su dopremili jablanovu građu. Međutim, nigdje nisu mogli pronaći ‘knafe’ za spajanje greda. Fra Damjan i majstor Šuster iz Seonice otišli su navečer na školski tavan da izvade nekoliko knafa iz krovne građe. I zamalo su izgubili glave: upali su naime u zasjedu postavljenu za Kapulicu. Spasio ih je domaći partizan Novica Zečević.
U svakom slučaju, te godine 1946. Mjesni narodni odbor Kongora zauzeo je sve prostorije u župnoj kući i upotrebljavao ih u svoje svrhe. A za taj prostor nisu platili župniku nikakvu naknadu. No kad se vrijeme pogoršalo, oni su se preselili u prostorije osnovne škole.
(kraj)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.