19 srp 2015

USUSRET JUBILEJU: Poginuli župljani tijekom rata i poraća (6)

by | objavljeno u: USUSRET JUBILEJU | 0

Mandino Selo

  1. Ivan Ćurčić, sin Mije i Ruže r. Sabljo, rođen 28. listopada 1925. Neoženjen. Bio je pripadnik SS-trupa. O njegovoj sudbini nema pouzdanih podataka, ali je najvjerojatnije da je nestao u proljeće 1945. u nekoj od bezbrojnih kolona smrti. Ne zna se za njegov grob (SD, 218, 263).
  2. David Ivić, sin Marijana i Kate r. Špikić, ro- đen 20. prosinca 1919. Neoženjen. Bio je u ustaškoj vojsci. Nestao je po završetku rata, u proljeće 1945., u jednoj od kolona smrti. Ne zna mu se za grob (SD, 257).
  3. Bože Križanac (Jurić), sin Tome i Janje r. Vukadin Perviz, rođen 23. studenog 1910. Oženjen (žena Ruža r. Crnac), dvoje djece. Bio u domobranskim postrojbama. Ubili ga partizani 2. travnja 1945. u Mandinu Selu. Bože se krio od partizana. Oni su ga primijetili, opkolili su kuću i tražili da se preda. Kad je vidio da ne može pobjeći, bacio je bombu poda se te se usmrtio. Pokopan je sutradan na mandoseljskom groblju (MU, I, 111, 23; SD, 240).
  4. Ante Majić, sin Joze i Ruže r. Gudelj, rođen 2. prosinca 1926. Neoženjen. Bio u ustaškoj vojsci. Nestao na kraju rata, u proljeće 1945., na križnom putu, na nepoznatom mjestu. Ne zna mu se za grob (SD, 261). (Prema Duvanjskom zborniku bio pripadnik njemačkih oružanih snaga i nestao u Banjoj Luci 1943. godine.)
  5. Dane Majić zv. Dace, sin Joze i Ive r. Radoš, rođen 22. studenog 1922. Neoženjen. Bio u ustaškoj vojsci (prema Duvanjskom zborniku bio pripadnik njemačkih oružanih snaga). Nestao na kraju rata, u proljeće 1945., u jednoj od bezbrojnih kolona smrti, možda u Banjoj Luci. Ne zna mu se za grob (SD, 261).
  6. Stipan Majić, sin Mate i Ilke r. Radoš, rođen 26. kolovoza 1906. Oženjen: supruga Anđa r. Šumanović. Bio je glavar sela. Partizani su mu došli u kuću gdje su ga mučili (“zalagali” ga papirom u usta, pred svima nazočnima). Odveli su ga malo dalje od kuće i pretukli od čega je preminuo četiri dana kasnije u svojoj kući, 6. srpnja 1945. (SD, sn. 782).
  7. Stipe Majić, sin Joze i Ive r. Radoš, rođen 17. studenog 1917. Neoženjen. Bio u ustaškoj vojsci. Nestao je na kraju rata u Mariboru, u svibnju 1945., u nekoj od kolona smrti. Ne zna mu se za grob (SD, 261).
  8. Ludvig Malić zv. Lutko, sin Luke i Luce r. Bartulić, rođen 28. kolovoza 1914. Oženjen (žena Ljubica r. Majić), troje djece. Bio pripadnik domobranskih postrojbi. Strijeljali su ga partizani u Livnu 21. siječnja 1945. Optužen je kao hrvatski detektiv. Za grob mu se ne zna (MU, I, 109, 4; SD, 50, 258). Napomena: njegova obitelj bila je iz Kongore pa ga Duvanjski zbornik ubraja u Kongoru. Oženio se u Mandino Selo.
  9. Bože Marković, sin Pere i Anice r. Džankić, rođen 12. siječnja 1926. Neoženjen. Bio u ustaškoj vojsci. Nestao na kraju rata u nekoj od kolona smrti 1945. god. Ne zna mu se za grob (SD, 264).
  10. Ivan Marković zv. Škija, sin Šimuna i Anđe r. Brkić, rođen 11. siječnja 1913. Oženjen (žena Iva r. Leko), dvoje djece. Bio je pripadnik ustaške policije (prema Duvanjskom zborniku bio domobran). Ubili ga partizani koncem rata, u proljeće 1945., u logoru u Požegi. Ne zna mu se za grob (SD, 265). Prema svjedočenju Stipanova sina Slavka zv. Baja (r. 1935.), koji je bio očevidac toga događaja.
  11. Jure Rezo, sin Ante i Franjke r. Miličević, rođen u Sutini (Rakitno) 8. ožujka 1903. Oženjen (žena Šima r. Zlomislić), osmero djece (sva krštena u Rakitnu, prvo 1927.). Bio u ustaškoj vojsci. Ubili ga partizani u povratku hrvatske vojske s Bleiburga, u kolonama smrti, u svibnju 1945. na nepoznatom mjestu. Ne zna mu se za grob. Zadnji put viđen u Sisku, a vidio ga Petar Vukadin zv. Kalčo iz Mandina Sela koji je s njim bio u istoj koloni. Petar ga je navečer obrijao, a Jure mu je otkrio da će pobjeći u zoru. Od te se večeri o njemu ne zna ništa (SD, 275).
  12. Frano Sesar, sin Mate i Matije r. Sesar, rođen oko 1920. (krizman 9. srpnja 1930.). Neoženjen. Bio je u ustaškoj vojsci. Poginuo je u borbi s partizanima u Jajcu. Ne zna se ništa pouzdanije o njegovoj smrti kao ni o mjestu pokopa (SD, 236).
  13. Ante Šarac zv. Ćatan, sin Ivana i Anice r. Baković, rođen 26. prosinca 1924. Bio je partizanski komesar. Uhitili su ga Nijemci i nakon toga ubili na nepoznatom mjestu. Ne zna mu se za grob.
  14. Ilka Šarac rođ. Bagarić (kći Jakiše i Šime r. Križanac, iz Bukovice), ud. Andrijina, rođena 1884. god. Nakon što su joj partizani brutalno ubili djevera Ivana, i ona je umrla istoga dana od straha i tuge 1. listopada 1943. Pokopana je sutradan na mandoseljskom groblju. U Matici je pak kao uzrok smrti navedena “zaduha” (MU, I, 101, 67).
  15. Ivan Šarac, sin Bože i Delfe r. Radoš, rođen 7. prosinca 1898. Oženjen. Bio je glavar sela. Partizani su ga uhvatili u njegovoj kući, odveli sa sobom te nakon što su ga izmrcvarili, ubili su ga ispod Srđana 1. listopada 1943. (skupa s Ivanom Vukadinom). Pokopala ga je rodbina na mandoseljskom groblju 3. listopada 1943. (MU, I, 101, 64; SD, 247).
  16. Ivan Šarac (Ivić), sin Mate i Ive r. Bagarić, rođen 14. kolovoza 1900. Za njega je u Stanju duša upisano da je živio u Bosni te da je “izgubljen u ratu” (SD, 244, sn. 775). Nema nikakvih dodatnih podataka.
  17. Jozo Šarac, sin Bože i Delfe r. Radoš, rođen 5. studenog 1901. Oženjen (žena Ruža r. Bagarić), četvero djece. Civil. Poginuo je od partizana u Rakitnu 1. prosinca 1943. S njim je ubijen i Bože Vukadin. Sakrili su se pred partizanima u neku staju u Poklečanima. Netko ih je izdao. Partizani su ih opkolili i ubili. Pokopali su ih Rakićaci na rakitskom groblju (MU, I, 101, 65; SD, 248).
  18. Jozo Šarac, sin Ilije i Mare r. Radoš Batak, rođen 16. siječnja 1922. Neoženjen. Poginuo je od ustaša u Posušju 5. kolovoza 1942. (u Studenim Vrilima). Jozu su, naime, partizani poslali da izvidi ustaške položaje, a ovi su ga uhitili i ubili. Bio je vjerojatno partizanski doušnik. Ne zna se gdje je pokopan (MU, I, 93, 42; SD, 222).
  19. Jozo Šarac, sin Mije i Ilke r. Romić, rođen 6. prosinca 1913. Oženjen (žena Matija r. Jurič), jedno dijete. Bio je u ustaškoj vojsci, pripadnik Željezne bojne sa sjedištem u Banjoj Luci. U povlačenju pred partizanima, vjerojatno u proljeće 1945., bio ranjen. Poslije se o njemu ne zna ništa. Ne zna se ni gdje mu je grob (SD, 249).
  1. Ante Šumanović (Ivić), sin Stipana i Ane r. Vukadin Perviz, rođen 3. rujna 1911. Oženjen (žena Ruža r. Šarac, 2. žena Manda Radoš), jedno dijete. Bio je u domobranskoj vojsci. Ubili su ga partizani po svršetku rata, u proljeće 1945., u nekoj od kolona smrti. Ne zna mu se za grob. Na jednom mjestu u Stanju duša pak stoji da je poginuo 16. veljače 1942. (SD, 206, 245)
  2. Ivan Šumanović (Ivić), sin Mije i Mare r. Kovačević, rođen 28. srpnja 1896. Oženjen (žena Kata r. Baković, 2. žena Anđa r. Milićević), desetero djece. Umro u partizanskom zatvoru u Livnu 19. veljače 1945. Pokopali su ga partizani negdje u blizini zatvora. Za grob mu se danas ne zna (MU, I, 109, 8; SD, 207, 246).
  3. Ivan Šumanović, sin Stipana i Ive r. Ćurčić, rođen 25. kolovoza 1923. Neoženjen. Bio je pripadnik SS-trupa. Poginuo je u Požegi u borbi s partizanima, vjerojatno pred kraj rata. Ne zna mu se za grob (SD, 251).
  4. Jozo Šumanović, sin Ivana i Kate r. Baković, rođen 26. prosinca 1923. Neoženjen. Bio je u ustaškoj vojsci. Poginuo je u Livnu 1942. od partizanskog metka koji je došao kroz prozor prostorije u kojoj se nalazio. O njemu nema detaljnijih podataka, kao ni o mjestu pokopa (SD, 207).
  5. Jozo Šumanović, sin Joze i Filomene r. Marković, rođen 19. ožujka 1915. Neoženjen. Bio je pripadnik SS-trupa (prema Duvanjskom zborniku bio domobran). Ubili ga partizani koncem rata na “križnom putu” u Slavonskom Brodu, u proljeće 1945. Ne zna mu se za grob (SD, 252).
  6. Jozo Šumanović (Ivić), sin Marka i Šime r. Šarac, rođen 18. ožujka 1921. Neoženjen. Bio je u ustaškoj vojsci. U ratu je bio ranjen i nalazio se u bolnici u Zagrebu. Vjerojatno je ubijen od partizana po njihovu ulasku u Zagreb u svibnju 1945. Oni nisu štedjeli ni ranjenike. Za grob mu se ne zna (SD, 251).
  7. Juko Šumanović, sin Grge i Anđe r. Matić, rođen 1917. Udba ga progonila u Osijeku i njegov nestanak 1952. do danas nije razjaš- njen. Ilija Šumanović, koji i danas živi u Đakovu, svjedoči: “I ja sam svjedok njegova nestanka: i mene je UDB-a privela na razgovor u kolovozu 1952.” Otada se za Juku ništa ne zna.
  8. Slavko Šumanović, sin Ivana i Ive r. Lauš, rođen 26. kolovoza 1908. Oženjen (žena Doma r. Papić, 2. žena Iva r. Malić), petero djece. Bio pripadnik domobranskih postrojbi. O njemu je zabilježeno da ga je pred kraj rata iz sela odvela 5. partizanska divizija te ubila u Buni, južno od Mostara. Ne zna mu se za grob (SD, 250). (Prema Duvanjskom zborniku bio ubili ga partizani u Tomislavgradu 1944. ili 1945. godine.)
  9. Stipan Šumanović zv. Gale, sin Grge i Anđe r. Matić, rođen 11. travnja 1927. Neoženjen. Za njega je u Stanju duša upisano da je “izgubljen u ratu” bez bližih podataka (SD, 253). Prema svjedočenju Ilije Šumanovića iz Đakova Stipan je otišao u Njemačku na vojnu obuku, vratio se u Hrvatsku kao mladi pripadnik SS-trupa. Poginuo je obavljajući patrolu u selu Razbojište – Podgorač s još nekoliko mladih vojnika. Nije poznato kad je to točno bilo.
  10. Bože Vukadin, sin Mije i Ive r. Radoš, rođen 17. lipnja 1907. Oženjen (žena Draga r. Prljević), šestero djece. Hrvatski milicionar. Poginuo je od partizana u Rakitnu 1. prosinca 1943. S njim je ubijen i Jozo Šarac. Sakrili su se pred partizanima u neku staju u Poklečanima. Netko ih je izdao. Partizani su ih opkolili i ubili. Pokopali su ih Rakićaci na rakitskom groblju (MU, I, 101, 66; SD, 235, 272).
  11. Dane Vukadin, sin Ivana i Anđe r. Ivić Šarac, rođen 21. siječnja 1908. Bio je partizan. Poginuo u borbama kod Orašja. Danas se ne zna gdje mu se nalazi grob.
  12. Ilija Vukadin, sin Ivana i Anđe r. Ivić Šarac, rođen 20. srpnja 1919. Bio u domobranskoj vojsci. Poginuo u borbi, vjerojatno s partizanima, u Sunji 1945. god. Pokopali su ga vojnici iz postrojbe u Sunji. Danas mu se ne zna za grob (MU, I, 114, 41).
  13. Ivan Vukadin (Perviz), sin Jakova i Jele r. Šarac (Ivić), rođen 23. listopada 1895. Civil. Partizani ga uhitili kod kuće u Mandinu Selu, poveli sa sobom i ubili ispod Srđana 1. listopada 1943. (skupa s Ivanom Šarcem), u 50. god. života. Pokopala ga je rodbina 3. listopada 1943. na mandoseljskom groblju (MU, I, 101, 63).
  14. Ivan Vukadin (Perviz), sin Tome i Mare r. Kovačević, rođen 1. siječnja 1921. Oženjen (supruga Anđa r. Milić). Bio je pripadnik njemačkih vojnih postrojbi. Nestao je u ratu. Priča se da je poginuo u vlaku koji su partizani bombardirali kod Doboja ili u Derventi, 1944. god. Ne zna mu se za grob. Upisano je da ga je državni sud službeno proglasio mrtvim 31. prosinca 1945. (MK, I, 15, 1; SD, 262).
  15. Ivan Vukadin, sin Bože i Kate r. Milić, rođen 11. travnja 1939. Dijete. Poginuo od eksplozije bombe koja je zaostala od rata 10. listopada 1948. Pokopala ga je rodbina istoga dana na mjesnom groblju. S njim su istoga dana smrtno stradala i dva druga dječaka, braća Stjepan i Marko Vukadin (MU, Ia, god. 1948., 31). 35. Jozo Vukadin, sin Ivana i Anđe r. Ivić Šarac, rođen 18. travnja 1906. Bio hrvatski oružnik. Poginuo u borbi s partizanima 7. srpnja 1943. u blizini Zvornika. Pokopali ga hrvatski vojnici u okolici Zvornika. Danas mu se ne zna za grob (MU, I, 101, 62).
  16. Jozo Vukadin, sin Ivana i Anđe r. Ivić Šarac, rođen 18. travnja 1906. Bio hrvatski oruž- nik. Poginuo u borbi s partizanima 7. srpnja 1943. u blizini Zvornika. Pokopali ga hrvatski vojnici u okolici Zvornika. Danas mu se ne zna za grob (MU, I, 101, 62).
  17. Marko Vukadin, sin Stojana i Cvite r. Jur- čević, rođen 1. veljače 1947. Dijete. Poginuo od eksplozije bombe koja je zaostala od rata 10. listopada 1948. s drugom dvojicom dje- čaka, s Ivanom Vukadinom i svojim bratom Stjepanom. Pokopan je sutradan u Livnu, kamo je zacijelo odnesen u bolnicu (MU, Ia, god. 1948., 33).
  18. Stjepan Vukadin, sin Stojana i Cvite r. Jurčević, rođen 15. svibnja 1941. Dijete. Poginuo od eksplozije bombe koja je zaostala od rata 10. listopada 1948. Pokopala ga je rodbina istoga dana na mjesnom groblju. S njim su istoga dana smrtno stradala i dva druga dječaka, Ivan Vukadin i Stjepanov brat Marko (MU, Ia, god. 1948., 32). 31. Ilija Vukadin, sin Ivana i Anđe r. Ivić Šarac, rođen 20. srpnja 1919. Bio u domobranskoj vojsci. Poginuo u borbi, vjerojatno s partizanima, u Sunji 1945. god. Pokopali su ga vojnici iz postrojbe u Sunji. Danas mu se ne zna za grob (MU, I, 114, 41).
  19. Stojan Vukadin, sin Jakova i Jele r. Šarac, rođen 23. siječnja 1915. Oženjen (žena Cvita r. Jurčević), četvero djece. Bio u domobranskoj vojsci. Ubijen je u proljeće 1945. u nekoj od kolona smrti na povratku iz Bleiburga. Ne zna mu se za grob. Državni sud službeno ga proglasio mrtvim s datumom smrti 21. prosinca 1945. (MK, VI, 109, 15; SD, 270).
  20. Vlado Vukadin, sin Jakova i Jele r. Ivić Šarac, rođen 13. lipnja 1902. Službovao je kao žandar u Kninu. Tu je i poginuo 28. listopada 1945., dakle po okončanju rata. Može se samo pretpostaviti da su ga ubili partizani (MU, I, 114, 54; SD, 224).

 

Izvor: Skupina autora: Duvanjski žrtvoslov, 2012.