12 srp 2015

USUSRET JUBILEJU: Poginuli župljani tijekom rata i poraća (5)

by | objavljeno u: USUSRET JUBILEJU | 0

Lipa

  1. Ante Buntić, sin Ivana i Luce r. Skoko, rođen 7. srpnja 1915. Oženjen 1935. (žena Danica, kasnije odselila). Bio u domobranskoj vojsci. Nije se vratio iz rata, što znači da je najvjerojatnije zaglavio kao i tisuće drugih u nekoj koloni smrti po završetku rata, u proljeće 1945. Ne zna mu se za grob (SD, 329).
  2. Ante Buntić, sin Frane i Janje r. Matijević, rođen 1917. Obitelj živjela u Lipi, a dijelom i na Lipnu. Bio je vodnik u ustaškoj vojsci. Nestao je na kraju rata. Poslije se pričalo da je živio neko vrijeme u Austriji odakle se 1948. s Kavranovom skupinom prebacio u Jugoslaviju u svrhu podizanja ustanka. Bili su međutim izdani i pobijeni. Nema točnih podataka kada i gdje je ubijen.
  3. Ivan Buntić zv. Ivše, sin Mije i Matije r. Stojić, rođen u Paoči, župa Gradnići, 21. lipnja 1876. (MK Gradnići, V, 404, 208). S obitelji je živio u Lipi, makar su stalno imanje imali i u Paoči kod Čitluka, odakle su i preselili u Lipu. Brat fra Didaka Buntića. Pomagao je siromašnim Srbima u Gornjoj Lipi, svojim susjedima. Kad se počelo govoriti da će ih Srbi pobiti, Ivše je obitelj spremio na Paoču,  a on se vratio brinuti o stoci. Nije vjerovao da će mu oni kojima je bio dobročinitelj nanijeti ikakvo zlo. Srbi partizani iz Vranske čete tražili su da ga ubiju. Pronašli su ga skrivena u jaslama u Rozića pojati i ubili 1943. god. Pokopan je na lipskom groblju.
  4. Ivan Buntić, sin Šimuna i Jele r. Marinčić, rođen u Paoči, župa Gradnići, 1. travnja 1926. Njegova je obitelj živjela u Lipi. Ubili ga partizani 1943. god. Imao je svega 17 godina. Ne zna se gdje mu je grob.
  5. Jozo Buntić, sin Ivana zv. Ivše i Anđe r. Jerković Žilić, rođen 1906. Bio pripadnik ustaških postojbi. Zarobili ga partizani po predaji hrvatske vojske u Bleiburgu. Na “križnom putu” u proljeće 1945. dospio do Mostara, gdje je s drugim zarobljenicima bio zatvoren u Sjevernom logoru. Tu su ga partizani uskoro ubili. Pokopan je u Sjevernom logoru (sve ovo po kazivanju Šimuna Rozića iz Paoče). Za grob mu se danas ne zna.
  6. Šimun Buntić, sin Frane i Janje r. Matijević, rođen 1906. Obitelj živjela u Lipi, a dijelom i na Lipnu. Bio satnik u ustaškoj vojsci. Poginuo je u vlaku ispod kojega su partizani minirali prugu u jesen 1944. Tijelo mu je preneseno i pokopano u obiteljskoj grobnici u Lipnu, općina Ljubuški. (Podatke o njemu i njegovom bratu Anti, br. 2, dao njihov bratić Mirko Buntić koji živi na Lipnu.)
  7. Bože Džankić, sin Pere i Mare r. Kovač/ ević, rođen 14. prosinca 1924. Neoženjen. Bio je u ustaškoj vojsci. Nestao je na putu iz Bleiburga negdje u Sloveniji, u blizini Maribora, u proljeće 1945. Ubili su ga partizani. Ne zna mu se za grob (SD, 306).
  8. Franjo Gabrić, sin Bariše i Ive r. Majić, rođen 14. listopada 1920. Neoženjen. Bio u domobranskoj vojsci. Poginuo u borbama s partizanima negdje u Lici, u blizini Gospića, 1943. god. Ne zna se gdje mu je grob (SD, 258).
  9. Pere Gabrić, sin Stipana i Ive r. Krajinović, rođen 10. veljače 1913. Oženjen (žena Anđa r. Milić), jedno dijete. Bio u domobranskoj vojsci. Ubijen je u nekoj od kolona smrti po svršetku rata, u proljeće 1945., na putu prema Požegi. Ne zna mu se za grob (SD, 299).
  10. Ivan Ivančić, sin Jerke i Ljube r. Kelaušić, rođen 27. prosinca 1919. Neoženjen. Bio je pripadnik SS-trupa. Nestao je u ratu, vjerojatno ubijen u nekoj od kolona smrti po svršetku rata, u proljeće 1945. Ne zna mu se za grob (SD, 295).
  11. Adam Ivić, sin Jakova i Ruže r. Nenadić, rođen 23. veljače 1909. Neoženjen. Bio je u domobranskoj vojsci. Nije se vratio iz rata. Župnik je u Stanju duša zabilježio da je poginuo 15. ožujka 1945., vjerojatno u borbi s partizanima. Ne zna mu se za grob (SD, 275).
  12. Ferdo Lončar, sin Mate i Janje r. Herceg, rođen 21. listopada 1914. Neoženjen. Bio u domobranskoj vojsci. Nije se vratio iz rata; smrtno je stradao u Mariboru u proljeće 1945. u nekoj od bezbrojnih kolona smrti. Ne zna mu se za grob (SD, 316).
  13. Stanko Lončar, sin Pere i Tomice r. Udovičić, rođen 1. svibnja 1910. Neoženjen. Ubili su ga pripadnici Kapuličine milicije – Bože Križanac i Toma Šarić. Oni su ga odveli od kuće u Lipi 4. siječnja 1945. uz Grla i strijeljali kod Jedinice. Nezakopan je ostao sve do 28. travnja 1945. Tada ga je rodbina pokopala na groblju Jedinica na Poljima (MU, I, 113, 30; SD, 284).
  14. Žarko Lončar, sin Ivana i Ore r. Miloš, rođen 14. siječnja 1911. Oženjen (žena Ruža r. Jolić), troje djece. Bio pripadnik domobranskih postrojbi. Partizani su uhvatili negdje iznad Crvenica i ubili. Ne zna mu se za grob (SD, 314). (Prema Duvanjskom zborniku nestao u bolnici u Banjoj Luci 1945. godine.)
  15. Iva Nenadić, kći Ivana i Anđe r. Križanac (Jurić), rođena 23. ožujka 1919. Neudana. Civil. Ubili je partizani u Krivodolu u Lipi dugo po svršetku rata, 23. siječnja 1948. Optužili su je zbog veze i pomaganja “škripara”. Pokopala ju je rodbina sutradan na lipskom groblju (MU, Ia, god. 1948., 3). Prije nego su je ubili, okrutno su je mučili nekoliko dana. S njom su mučili i njezina brata Matu, ali njega nisu ubili.
  16. Marko Nenadić zv. Madžar, sin Ivana i Anđe r. Križanac, rođen 23. travnja 1907. Oženjen. Bio pripadnik domobranskih postrojbi. Partizani su ga po svršetku rata našli u Rašćiku i pred večer doveli svezana u Kongoru. Za večerom je bio odriješen. Kad su pošli spavati, Marko je počeo bježati, ali su ga u bijegu sustigli partizanski metci. Ubijen je 21. svibnja 1945. Pokopan je sutradan u lipskom groblju (MU, I, 113, 32b).
  17. Franjo Prskalo zv. Ćućak, sin Ilije i Mare r. Majić, rođen 20. lipnja 1918. Neoženjen. Bio pripadnik domobranskih postrojbi. Ubili ga partizani u rodnom mjestu 10. svibnja 1944. Franjo se po noći krio od partizana. Našli su ga u polju kod Begluka kako spava kod jednoga trna. Svezali su ga i potjerali sa sobom. Kod Lečićkih staja počeo bježati. Na brijegu iznad Mandina Sela ga uhvatili i ubili iz puške s dva metka: jedan u glavu, drugi u prsa. Tijelo su mu ostavili na mjestu ubojstva. Kasnije su ga žene pokopale na tome mjestu (MU, I, 105, 26; SD, 294).
  18. Vladimir Prskalo zv. Pilip, sin Jure i Anđe r. Radoš, rođen 17. rujna 1904. Oženjen (žena Ana r. Vukadin), dvoje djece. Civil. S dvojicom Hercegovaca pošao na planinu Ljubušu, prema selu Vukovskom, i otada im se gubi svaki trag. U Stanju duša zapisano je da je “od partizana odveden i ubijen 1942.” Drži se da je ubijen u Zvirnjači. Za grob mu se ne zna (SD, 262).
  19. Ante Romić, sin Ivana i Kate r. Filipović (Zaprdica), rođen 15. listopada 1924. Neoženjen. Bio ustaški vojnik, a pred kraj rata prešao u miliciju Mirka Kapulice. Poginuo je u borbi s partizanima 2. veljače 1945. negdje na području Čitluka (prema nekim vijestima u Šurmancima). Pokopali ga mještani na čitlučkom groblju Podadvor 6. veljače 1945. (MU, I, 111, 25; SD, 261).
  20. Ivan Romić (Vukadin), sin Mije i Ruže r. Keškić, rođen 11. siječnja 1890. Oženjen (žena Kata r. Filipović), troje djece. Iza rata se krio po Hercegovini. Kasnije mu se gubi svaki trag, što znači da su ga partizani uhvatili i ubili. Ne zna mu se za grob (SD, 292).
  21. Stipe Romić, sin Ivana i Kate r. Filipović (Zaprdica), rođen 27. listopada 1922. Neoženjen. Bio u ustaškoj vojsci. Poginuo 6. srpnja 1943. u borbama u Lici kod Gospića, vjerojatno od partizana. Vjerojatno su ga pokopali vojnici iz postrojbe. Danas mu se ne zna za grob (MU, I, 100, 58; SD, 261).
  22. Ante Škoro, sin Marka i Ilke r. Romić. Bio u domobranskoj vojsci. Nestao na kraju rata, ubijen zacijelo na “križnom putu” u proljeće 1945. Ne zna mu se za grob.
  23. Ivan Škoro zv. Kuprešačić, sin Janje r. Ćosić (poočim mu je bio Pero Škoro, čije je prezime preuzeo), rođen 1919. Neoženjen. Za njega je župnik u Stanje duša zabilježio da je “nezakoniti sin Janjin” i da je “izgubljen u ratu”. O njemu nema nikakvih dodatnih podataka (SD, 326).
  24. Dodatak: 0. Ivan Lončar, sin Pere i Tomice r. Vukoja, rođen 7. rujna 1908. Oženjen (žena Cela Doma r. Jolić), troje djece. Bio u domobranskoj vojsci. Preminuo je u Sinju od tifusa 1. svibnja 1943. god. Pokopan na nepoznatom mjestu (SD, 284).

 

Izvor: Skupina autora: Duvanjski žrtvoslov, 2012.