1.”Kolijevke i grobovi određuju kretanje broja pučanstva i budućnost naroda i Crkve. U duvanjskom kraju na to bitno utječe još i naglo, vrlo brojno odseljavanje (…) Već dugo Duvno je kraj iseljenika i lutalica po svijetu. U nama najbliže doba taj je val golemih razmjera nezaustavljiv: tisuće Duvnjaka je napustilo Duvno zauvijek … Tisuće drugih rasuli su se po svijetu ,privremeno’ (… ) Često imaju i po dva mjesta boravka. Danas su tu, sutra ,privremeno’ izvan doma i domovine. Brojke ih teško mogu pratiti i hvatati.”!
Upravo u toj činjenici leži razlog tolikim odstupanjima u popisima broja župljana iz godine u godinu. Tako, primjerice, župa Kongora 1970. broji 2300 stanovnika, a već iduće 1971. samo 2144. To je nemoguće! Uzrok takvim nerazmjerima leži u tome što ni sami župnici nisu znali po kojem bi mjerilu nekoga još brojili kao župljanina, a nekoga ne. Mnogi vode i cijele obitelji sa sobom u inozemstvo: u župi su samo za praznike i blagdane. Treba li njih računati u župu ili ne?
Isto su tako i podatci o broju rođenih župljana nepotpuni, jer se mnogi rađaju izvan župe i tamo krštavaju, a o tome župa ne dobiva podatke. Ta to više i nije njihova župa! (Zato smo i one nepotpune podatke o broju rođenih i vjenčanih izvan župe stavili uzagrade, a broj rođenih u inozemstvu nismo uračunali u prirodni priraštaj).
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.