O nastavku gradnje nemamo baš previše dokumenata. U svakom slučaju, školski odbor djelovao je i dalje. Sada je na čelu bio fra Velimir. I sustav gradnje bio je isti kao prije: dovoz drva za klačine, rad samih župljana na školi određeni broj dana, kopanje i prijevoz kamena… No nije, čini se, sve išlo glatko. Kao da ljudi nisu uviđali životnu potrebu škole, pa nisu htjeli izvršavati ono što je spadalo na njih. Tako Odbor određuje na sjednici od 10. srpnja 1932. da se onima koji još nisu dopremili drva za klačinu dadnu za to još tri didatna dana. No kad neki ni nakon toga nisu dovezli drva, fra Velimir se obraća Kotarskom načelstvu i traži da se nešto poduzme. I doista, načelnik naređuje žandarmima da “silom natjerate sve seljane priložene u spisku da svoj dug u drvima dadu školi za pečenje kreča… Neposlušnike sa ovim aktom privedite.” Uskoro načelnik Žandarmerijske stanice odgovara da je naređenje izvršeno i da su “sva drva za krečanu doterali i krečana ugašena”. Ipak se čini da je župnikov postupak bio pretjeran.
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.