TITULARNI BISKUPI NAZIVOM ROSENENSIS
NISU BILI ROŠKO-DUVANJSKI NASLOVNI BISKUPI
U literaturi se etablirao stav da je u prvoj polovici 17.st. postojala naslovana roška biskupija čiji su biskupi nosili titulu “rosenensis” po gradu Rogu gdje su neosporno do oko 1659. rezidirali roško-duvanjski biskupi. Autor nastupa sa tezom da nije riječ o naslovnoj roško-duvanjskoj biskupiji već da se iza “rosenensis” krije naslovni biskupi srednjovjekovnog mjesta Rose u Boki Kotorskoj.
Uvod
Kao i prethodne crtice ovoga serijala na duvanjskom portalu “Mandino Selo” o nekadašnjoj roško-duvanjskoj biskupiji i ove su samo ekstrakt znatno opširnijeg rada bez navoda izvora i fusnota koje će biti objavljene u integralnom izdanju.
Ne prihvaćam tvrdnju dosadašnjih autora (Fra Dominika Mandića, Fra Ive Bagarića te aktualnih Roberta Jolića i Ante Škegre) da su tri biskupa: Juraj Slatinski, hrvatsko-slavonski plemić iz Slatine (Georgius Zalatnaky, 20.12.1600. – 1609.), španjolskog plemića Alfonsa de Reguessensia et Fenollet (30.8.1610. – 6.10.1625.) i talijanski grof Vincentia Zucconi (5.12.1625. – 1635/1637.) u vatikanskim izvorima javljaju naslovom “rosenensis” taj naslov nosili po gradu Rogu, dakle da su bili roško-duvanjski naslovni biskupi. Autor kritičnom analizom izvora dolazi do zaključka da je riječ o naslovnim biskupima srednjovjekovnog mjesta Rose u Boki Kotarskoj, a ne Roga u Duvanjskom kraju. Slijedom toga se spomenuti biskupi imaju brisati iz kronotakse roško-duvanjskih biskupa. U protivnom bi se sve njihove predhodnike počevši od 1271. i nasljednike do dana današnjeg koj se u izvorima javljaju s epitetima episcopus Rossanensis, Rosensis, Rosonensis trebalo smatrati roško-duvanjskin biskupima i suprotno činjeničkom stanju tvrditi da i danas postoji naslovna roška biskupija.
Povijest antičko-srednjovjekovnog mjesta Rose u Boki Kotorskoj nije tema ovih crtica. Sa ovoga mjesta samo toliko da u historiografiji još nije razriješeno pitanje da li se u pismima pape Grgura Velikog s kraja VI.stoljeća kao biskupsko mjesto spominje boko-kotarski Risan ili Rose. U Rosi su na lokalitetu Crkvine u uvali Malo Rose pronađeni ostaci ranokršćanske crkve Santa Maria Rosanensis koja je bila sjedište ranokršćanske biskupije, a koja je crkva postojala do kasnog srednjeg vijeka. U svakom slučaju je i neosporno da su u Boki Kotorskoj u ranom srednjem vijeku posebno razvila dva središta: Rose koje će preuzeti dio administrativne i crkvene uprave nad dijelom područja Boke Kotorske te Kotor. U mletačkom razdoblju u Rosi je izgrađena utvrda s carinarnicom i karantenom za brodove koji su ulazili u zaljev, a u doba austrougarske vlasti tu je bilo i sjedište lučke kapetanije.
Biskupi Juraj Slatinski, Alfons de Requesens i Vincentij Zucconi nisu mogli biti naslovni roško-duvanjski biskupi
Ovi se biskupi između 20.12.1600. i 31.12.1637. u vatikanskim izvorima javljaju kao biskupi ecclesiae Rosenensis i sufragani dubrovačke nadbiskupije. Njih dosadašnji autori ubrajaju među duvanjsko-roške, tvrdeći da se iza naslova Rosenensis krije “roški” po srednjovjekovnom gradu Rog u Roškom Polju, rezidencijalnom mjestu duvanjsko-roške biskupija. U okviru ovih crtica iznijeti ću samo glavne argumente zašto oni nisu mogli biti naslovni roško-duvanjski biskupi.
Naime, od najkasnije 1597. do svoje smrti 1604. duvanjski biskup je nesporno bio Nikola Ugrinović (vescovo di Samandrija et Dunno). Nakon njegove smrti splitski je nadbiskup Marko Antun Domnianić-Gospodnetić nastojao je duvanjsko-rošku biskupiju prisvojiti sebi, ili u najmanju ruku staviti pod jurisdikciju splitskog nadbiskupa. U tome nije uspio. Ne samo da je duvanjsko-roška biskupija i dalje ostala izravno podložna Svetoj Stolici, već je papa Grgur XV. (1621. – 1623.) upravu nad duvanjsko-roškoj biskupiji povjerio biskupu obnovljene makarske biskupije Bartulu Kačiću Žarkoviću koji je istom upravljao do svoje smrti 1645.
Budući da su duvanjsko-roška biskupija od 1597. do 1645. upravljali biskupi Nikola Ugrinović i Bartul Kačić Žarković te da ona u tome razdoblju nije bila podložna ni jednoj nadbiskupiji, trebalo bi biti nesporno da gore spomenuta tri biskupa koji se u razdoblju od 1600. i 1637. javljaju naslovom Rosenensis i sufragani dubrovačkog nadbiskupa nipošto nisu mogli biti duvanjsko-roški naslovni biskupi. Time više jer je do 1897. postojala i duvanjsko-roška titularna biskupija čiji su biskupi nosili naslov Dulmensis. Papa Leo XIII (1878. – 1903.) osnovao je Mostarsko-duvanjsku biskupiju (Dioecesis Mandentriensis-Dumnensis) u čijem je imenu očuvan naziv i sijećanje na staru duvanjsku biskupiju.
Stoga se izvodi logički zaključak da su Juraj Slatinski, Alfons de Requesens i Vincentij Zucconi bili naslovni biskupi nekadašnjeg bokokotarskog gradića Rose gdje je očito postajala biskupija koja je već u antici propala.
Papina kancelarija poznavala je grad Rog u Humu i grad Rose u Gornjoj Dalmaciji
Grad Rog se u nizu hrvatsko-mađarskih, osmanlijskih i dubrovačkih izvora 15. i 16. st. spominje kao Rog. Tim imenom je bio poznat i papinoj kancelariji. Naime, papa Nikola V. je 19. lipnja 1447. u zaštitu Apostolske stolice primio obitelj, podanike i posjede humskog vojvode Sladoje Semkovića. Budući da je glavni grad tog humskog vojvode bio grad Rog u duvanjskom kraju u tome se papinu pismu Sladoje navodi kao “dominus de Rogui”, dakle gospodar grada imenom Rog. Prema tome je se u Vatikanu znalo za hercegovački/humski grad Rog. Da su pape ovdje tri predmetna biskupa imonovali tilularnim biskupima grada Roga očevivao bi se njihov naziv Roguinensi, a možda i napomena da se to mjesto nalazi u Humu.
No, kada je papa Pavao V. 1610. imenovao nasljednika biskupa Juraja Slatinskog, biskupa Alfonsa on ga ne imenuje biskupom Roga (Roguinensis), već crkve mjesta “Roso poznatog i kao Rose” (ecclesia Rosonensis alias Rosenensis). Dalje se navodi da se mjesto Roso/Rose nalazila na granici Hrvatske (in Croatia finibus) te da je u sastavu dubrovačke nadbiskupije. U imenovanju nasljednika biskupa Alfonsa, biskupa Vincentija Zucconia 1627. papa Urban VIII. nadopunjava da se mjesto Roso/Rose nalazi u (Gornjoj) Dalmaciji (in Dalmatia).
Stoga držim dokazanim da biskupi naslovom Rosenensis nisu bili titularni biskupi koji su nosili naziv po gradu Rogu u duvanjskom kraju, već po mjesto Rose u Boki Kotarskoj. Time više jer roško-duvanjska biskupija nikada nije bila u sastavu dubrovačke nadbiskupije, već je gotovo čitavo vrijeme svoga postojanja bila izravno podložna Svetoj Stolici.
Ivan Lozo, Poljica Imotska 22.10.2023.
