Časni je general Praljak cijeloga svog života koračao uzbrdicom. Pa, kad su tu stazu, uz uspon, nečasni htjeli proglasiti crnom, on ih je odbacio niz padinu – dođavola, kamo i pripadaju. I sam prestao koračati dalje, po vlastitoj odluci.
Za sve vrijeme boravka u Hagu, gospodin se Praljak utrkivao s tužiteljima i sucima. Kada je uvidio da je utrka neravnopravna, da su oni pod dopingom politike, tijekom utrke počeo se pripremati za proglašenje rezultata. I, doista, on je s prijezirom odbacio odluku o proglašenju „pobjednika“!
On je znao, da na časnim leđima ne paše nečasno breme, pa ga je zbacio i razbacao diljem svijeta.
Dižući ruku na sebe, e da bi nas podigao iz učmalosti, Legenda ode u legendu. I u kolektivnu svijest svojeg naroda.
Na njegovu i našu žalost, a na sramotu oporbenih političara, mnogih novinara, takozvanih progresista, i najodgovornijih predstavnika naroda, na dan presude,samo se prvi ministar među ministrima ponašao vjerodostojno: „Presuda je neprihvatljiva!“ No za samo dva dana, čim su zinuli neki birokrati EU, evoluirao je u: „Poštujemo presudu, ali…“ Da je bar rekao: „Presudu prihvaćamo, ali…“, shvatili bismo to kao nešto neutralno, kao što svatko od nas, na primjer, na vratima stana od poštara prima i potpisom potvrđuje primitak omotnice u kojoj je rješenje o nekom prekršaju, o poreznoj obvezi i sl., pa, jednostavno,ne možete to odbiti primiti. Ali, evolucija, bolje rečeno, revolucija u mišljenju: od neprihvatljivosti do poštovanja presude, izaziva istinsko nezadovoljstvo i sažaljenje prvog ministra! Jer, poštovati presudu znači: cijeniti je a i ljude koji su je donijeli, upravo stoga što posjeduju dobre i poželjne odlike. A suci toga, i takva ad hoc suda, te odlike apsolutno nemaju, dapače, umočeni su u nemoral, i malo ih tko, osim njih samih i onih koji njima upravljaju, poštuje. Stoga je ovdje riječ o poznatome hrvatskom nezdravu osjećaju, politikanstvom i pokvarenošću namenute, krivnje. A, to je još gore! Gospodo, dokle tako?! Za početak, naučite barem značenje riječi, prije no što vam prijeđu preko usana!
Posljednja vijest: Vesna Pusić kudi prvu, a hvali drugu Plenkijevu reakciju. Otkud ona, i kud baš ona? Zašto se baš ona ne pokrije ušima! Ne, jer bi šutnjom priznala krivnju. Zato ona upornom i napornom pričom glumi uvjerenost u svoj stav o agresiji Hrvatske na BiH. Unatoč tome, ili baš zato, vladajući je imenovali u odbor za vanjske poslove – sapienti sat!
Ante Šarac