Poznati ljevičarski novinar Branimir Pofuk divi se Nikodimu Kosiću, novome episkopu dalmatinskom koji mu reče da je i sam glavom (a valjda i bradom) ljevičar, ali i da je kršćanstvo u svojoj osnovi ljevičarsko i da se tu ne uklapa desni nacionalizam. Uklapa se, uklapa – osobito u pravoslavlje koje je sve svoje navodno ljevičarstvo i dobar dio kršćanske univerzalnosti svelo na naciju. Očigledno, episkop Kosović koso vidi, pa ne vidi, ili se pretvara da ne vidi kako stvari stoje. Ipak, povjerovat ćemo u njegovo ljevičarstvo tek kad, na primjer, smogne hrabrosti da svojim nadređenima predloži promjenu imena crkve kojoj pripada, tako da mjesto: „Srpska pravoslavna crkva“ glasi: Pravoslavna crkva u Srba. Dakle, nikad!
Patrijarh Irinej opet napao Hrvate. Za koga je to vijest(!?), molit ću lijepo.
Nejasno je zašto se neki vrsni akademici bune proitiv „kurikularne“ reforme koja đacima ide na ruku! Tko će čitati Marulića, oca hrvatske književnosti, i druge velikane koji su zaostali u prošlosti, davno pomrli. K tomu, naprezati možđane da ih shvatiš. Lakše je čitati pisce koje susrećeš na ulici, vidiš nasmiješene na dalekovidnici, na prezentaciji svojih knjiga, jednostavno: neka učenici jeftino (bez ikakva truda) čitaju, nek čitaju iz čiste zabave, na zabavu svima!
A kad smo već kod Marka Marulića, on je sumnjiv samim tim što je svoje djelo „Juditu“, kao prvo djelo u Hrvata, objavio na narodnome jeziku. Dakle, na običnom, ognjištarskom jeziku – koji populist!
„Vjerujte u domovinu i molite za nju Boga ljubavi, mučeništva, slobode i potpunog požrtvovanja“ vapio je Marulić kroz usta svoje junakinje Judite. – Kakva domovina, kakvi bakrači! – izbezumljeno će „progresisti“. I spustiše rampu.
Ante Šarac