Umaknu godina stara, opet se nova otvara. Smjenjuju se godine – istim ritmom. Istim ritmom – teku…
Zgusnuti se događaji u ovim posljednjim godinama, tim statističkim i ritmiziranim ulomcima vremena, vrte aritmično i kaotično, no ipak, sukladno nekim kobnim datumima za Hrvate. I ne samo za Hrvate već i ostale narode, posebno kršćanske. Očito, događaji su vođeni idejom, nadahnutom sotonskim planom, da se dovrši urušavanje: braka, nacija, država, vjere, jezika, kulture, tradicije, pa čak i spolnog identiteta čovjeka. No čini mi se da u tome ne će uspjeti; naslućujem da, dugoročno, ne mogu uspjeti!
Neki me dan odjednom zaskoči prijatelj tvrdnjom: „Sustižu nas godine.“ Odgovorih mu: „Važno je da nas ne prestignu.“
Godine, godine, u nama i s nama žive, u nama i s nama umiru! Iza nas ostaju u sjećanju samo onih koji nas se sjete. Kad nas se sjete, i ako se uopće sjete.
Odista, godine ne trče iza nas, ni ispred nas. One se gibaju u nama, ostavljaju svoj trag, a vijek življenja svake osobe zapisan je u genima. Taj zapis može se skratiti nehajnim življenjem, ili preživljavanjem u teškim uvjetima. No rijetko tko razmišlja o tome. Čovjek (se), jednostavno, neprestano muči, uči, radi, odmara i uživa.
Najjače je uživanje prije uživanja – tzv. ritualno uživanje. Primjera za ilustraciju ove tvrdnje ima mnogo. No dostatno je, za ovu zgodu, navesti dva. Tako mi je od dječačke dobi još u živu sijećanju prizor kad „Malinčić“ iz džepa vadi kesu a iz nje skupljenim prstima dozu žuta duhana koju stavlja u poluotvoreni ćat. Oči mu odmah zaiskre, nešto tanji nos usmrče duhanski miris; a dok ostali prsti pridržavaju papirić s duhanom, kažiprsti ga slažu, raspoređuju i oblikuju te na koncu vrškom jezika navlaži slobodan kraj ćata, čime je zgotovljen „cigar“ iz kućne radinosti. Onda polako uzima „maše“ kojima iz šporeta hvata komadić žeravice, primiče je ustima te pripali. Svaki put kad povuče dim, ionako koščato lice izduži se još više a s obje njegove strane nastanu udubljenja, koja iščeznu čim otpuhne oveći pramen plavičastosiva dima. Za cijelo to vrijeme govori malo ili nimalo – sav predan osjetilima i usporenim kretnjama.
U životinjskome svijetu također postoji prethodno uživanje, primjerice: poznata je višekratna igra mačke s mišom, prije nego što ga slasno pojede.
Ante Šarac