Udba je naša stara sudba,
ta pratilica, varalica
pokadšto nas osmjesima mamila
da bi nas uspavala.
Po koji put kandžama davila,
prijetila, zatvarala,
ali nas nikad nije do kraja
zamarala.
I ona je znala,
a i mi smo bili svjesni toga
kako smo posebna kova,
da nismo od ilovače i kala
na kojima se čizma njena odslikava.
Davno, nekada jednom,
prešutna odluka bijaše naša:
uz brdo hod,
udisaj čistog zraka,
pregršt kristalno čiste vode
na Bunarima, ispod kamena,
ili u podnožju Vrana.
Osnaženi tako mogli smo
uz dlaku vlasti rasti…
Izvor: Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.