Ispod Ljubuše, na osami,
leži kobila. Uginula, napuhana.
Njuhom gonjeni, odnekud se u zraku
pojave strvinari. Izviđaju teren, malo kruže
i sunovrate se na plijen. Pridržavajući
kandžama kožu probadaju, gule je,
meso čupaju, trgaju i pohlepno žderu.
Nakon obilne gozbe, krvavih glava,
odletješe u nepoznata staništa.
Potom, na gozbu dođe dosta
i drugih nepozvanih gostiju.
Za dva-tri dana od strvine osta
samo hrpa oglodanih kostiju.
Zrakom kruži miris planinske svježine.
Izvor: Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.