Da nije morskog galeba, sve bi zemlje,
i pomorske i primorske, uskraćene bile
za ovu krasoticu, plovušu pticu. Da nije
galeba, koja bi to druga ptica u jatu,
pratila brodice i ribare u pohodu na ribe?
Kad ne bi bilo galeba, kome bi hrid posteljom bila?
Gle, te ptice sivkastobijele, svima samo
ugodu dijele! I onima na plaži, i onomu s kopna
koji nekoga na moru telefonom traži. Tad mu,
uz sugovornikov glas, do sluha dopire
i galeblji glas. Glas, koji budi jal, što i on,
još nije stigao na morski bal.
Lete galebi između nebeske i morske modrine
i krilima pozdravljaju brodove i ljude.
Izvor: Ante Ivanković: Kad sam s Tobom, 2014.