Po otoku rasula se mjesečina,
na pučini stazom, poput mlijeka,
protkala more i s namreškanom
površinom šumi, a ispod nje pleše s ribama.
Tamno nebo, okićeno zvijezdama,
pozdravlja budne ljubitelje ovakvih prizora.
Prikovan uz prozor dugo promatram
pučinu, mjesečinu i zvijezde, postavljam
neka pitanja, odgovori dolaze šutnjom:
ništa ne čujem, niti razumijem išta od onoga
što bi se možda imalo čuti.
Jedino, u utrobi, mirno more ćutim.
Izvor: Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.