Nedavno mi je prijatelj poslao tekst u kojem svaka riječ počinje sa slovom – P:
Prošlog petka primim poziv prijatelja, priprema party, Povedi partnericu poručuje. Prihvaćam poziv, prirodno. Petak, pet popodne, party. Predjelo, panceta, pršut, paški, pašticada, pa pečeno. Prepuno poslastica, primamljivo, priznajem pravi pir. Prije papanja popijem par pelinkovaca. Poštovana partnerica pije pepsi. Poslije pršuta puknem po pivu. Preferiram “Pan” pet puta. Poslije pečenog pijem plavac. Primjećujem promjene ponašanja prouzrokovane pićem. Pretjeruješ, previše piješ! Prigovara partnerica. Poslije ponoći polazak. Pođite pješke, prošetajte, predlažu prijatelji. Ponosno, poput pauna, prilazim peglici. Pokret! podviknem. Putem problemi, peh, prometna policija. Policajac pozdravi pa pristojno pita prometnu. Primjećuje pripitost. Predlaže puhanje. Pušem, pušem, pa popušim! Podosta promila preko propisanog. Prekršaj plaćam papreno. Parkiram peglicu pokraj puta pa polako pješke. Posrćem pijano, par puta povratim. Ponižen, posramljen, praznog portafoja, primam premilu partnericu pod pazuh. Pred posteljom promucam, ponovno postimo! Pretpostavljam privremeno.
Ja sam mu odgovorio po istom predlošku:
Poštovani prijatelju,
pošto pročitah preporučenu pričicu pisanu početnim P, pođoh putem prema proplanku, podno pošumljene planine. Punom plavetnila. Prošetah, prodisah punim plućima. Pri povratku podno proplanka posjetih prvu postaju poznatu po ponajboljoj pripremi prehrane: „Pod pekom“. Pojedoh petinu pečena pileta. Poznanik Petar počasti pićem. Pošto polako popih pivo, poskočih, pozvah poslužitelja pa platih potrošeno. Potom pođoh prema prebivalištu preko polja. Putem prebirem po prijašnjim pješačenjima – propuštenim prilikama. Pored puta ptice, pozdravljajući proljeće, pjevuše posebnim pjevom, pa putnicima pomažu pješačiti . Pored puteljka primjetih puno pečuraka. Priđoh, pobrah pa ponesoh pečurke. Putem presretnem putnika. Putnik pogleda, primjeti pečurke pa pristojno pita: „Pošto porcija pečuraka“? Pogledam putnika, pečurke pogledam pa procijedim pošto prodajem polovicu pečuraka. Putnik poznatim pokretom podlaktice prisegne pa promrlja: „Pristajem, pogođeno“! Pogođeno, potvrdim. Potom putnik prođe planiranim pravcem, pjevušeći, prezadovoljan pogodbom. Pohitam prema prebivalištu. Pošto pristigoh pod pokrov prebivališta, prilegoh pa prospavah puno popodne. Probuđen predvečer, preporođeno primam papir, pero pa počnem pisati: pod prstima poteče pričica, pisana po predviđenom predlošku.
Puno pozdrava
Foto: Ivica Šarac