Pljušte kiše u Hrvatskoj i po zemlji Hrvatskoj, bubnjaju oko nas, po zatiljku se cijede, kožu hlade i krv nam pjene. U Hrvatskoj korizma dulje traje no u susjednim nam zemljama sa sve četiri strane svijeta. Crni oblaci se proizvode, množe, lebde nad našim glavama, pikirajući na naše lubanje i kad korizme nema, korizmena patnja se stvara, svaki se dan želi prometnuti u petak!
Tko su proizvođači?
Nije teško odgovoriti na ovo pitanje, koje se često postavlja. I daju slični odgovori. To je jato profesionalnih mrzitelja, dobro organiziranih dežurnih mrzitelja svega što počima sa slovom H, neovisno o tome je li riječ o velikome ili malome slovu. Ali, oni ipak nisu prava opasnost za Hrvatsku!
Nego?
Prava opasnost su kupci njihove robe, njihovih propagandističkih riječi, egoisti sa nezajažljivom pohlepom za kunama hrvatskim.
I naivci-spavači! Takvih je najviše. Najviše ih ima u politici, gdje bi ih trebalo biti najmanje. Smušeni Karamarko (on se ne može osloboditi smušenosti) javno upozorava Oreškovića da smijeni Lozančića, umjesto da ode u njegov kabinet i tamo se posvađa s njim oko toga. Dok mu Orešković prilazi i pruža ruku na pozdrav, on sjedi, umjesto da se ustane pristojno. Samo žene mogu sjediti. A, Orešković? I on je protkan naivnošću! Umjesto da nakon desetak dana (koji su dovoljni za upozorenje predsjednici da drugi put ne solira) smijeni Lozančića, on odugovlačenjem daje svoj prilog ukupnoj negativnoj klimi u društvu.
Najnaivniji je Božo Petrov koji nije svjestan (još ne sumnjam u njegov moral) da s novom vlašću trebaju doći novi rukovodeći ljudi. O kakvoj on stručnosti priča?! Ministri ne moraju biti stručni, ministri bi morali biti mudri da bi mogli prepoznati ljude koji rade konkretne stvari (pomoćnike, načelnike sektora, službi, odjela, stručne savjetnike, stručne suradnike). Što Orepić treba čekati da snimi stanje. Ma ‘ajte molim Vas, ponašajte se u skladu s normalnim očekivanje i stranaka i naroda!
Čega se bojite? Da vam ne bi zamjerili oni koji se ponašaju drugačije, po mom mišljenju u tom smislu savim normalno – nova vlast novi ljudi za koje ne treba natječaj!
I što znači jučerašnje obećanje Jasena Mesića na Odboru za medije da oni ne će smjenjivati 40-tak urednika i novinara, kao što su činili prethodnici! Znači samo naivnost. Posvuda naivnost, ili bolje rečeno, tipična hrvatska glupost. Ni Bog ne pomaže glupanima, nego onima koji se trude, koji razmišljaju i pravu istinu pronose svijetom, bez obzira kako će ju svijet prihvatiti, da u nju sami vjeruju! I koji iskreno mole Božju pomoć!
Upravo stoga korizma u Hrvatskoj dulje traje nego negdje drugdje!
Ante Šarac