Ispod kama kao lava
propinje se
bijeli kristal
da požuri prema ušću,
k slanoj vodi.
Na početku
tiha, jedra
sasma mirno
poljem šara,
osluškujući kliktaj ševa,
ljubi usne
Ive – vrbe.
Iza polja
galopira,
zapjeni se,
a potom se
u koritu tijesnu
promeće
u kobilu bijesnu.
Na leđima joj
rafteri-jahači,
u čamcima
poskakuju, dovikuju…
Cetina – živa,
čas spora,
čas brza putnica,
stalno se gubi
u zagrljaju mora.
Izvor: Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.
Foto: Duje Klarić