Mandoseljsko, ljetno popodne.
Kaže netko: čergaši stigli, čerge
digli. Na Trnovači su, blizu bunara.
Ima ih dvadesetero, konja pet – šest,
šatora isto toliko, poneko pseto.
Razmjenjuju se koraci: naši vrveći dolje,
Čergaši u selo, da s gazdaricama sklope
ugovor o djelu. Sutra će krenuti s poslom.
Nikomu se ne žuri.
Dječje oči gutaju svaku radnju, svaki pokret:
brkati kovači kalajišu tepsije i tave,
Romkinje gledaju u ženski dlan,
Romče golo, čupavo, musavo,
iz sića vodu pije.
Zamakoše vječni nomadi. Iza sebe
ostaviše: zgaženu travu, pokoju prnju,
nekoliko kostiju, kamenje, pepeo.
I još ponešto…
Izvor: Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.