Pred nadiranjem partizanskih horda fra Roland se početkom veljače 1945. s četvoricom subraće povukao iz samostana na Širokom Brijegu u brdovite predjele Mostarskog Graca ne bi li se zaštitio u bespućima brda i tako izbjegao pokolj partizanskih fanatika. U tom kamenjaru gnijezde se orlovi i ljeti gmižu opasni poskoci, otrovne zmije u koje su se pretvorili njegovi ideološki protivnici koji su skratili njegovu mladost i strijeljali ga u blizini župnog stana župe Imena Isusova. Nastanio se 6. veljače 1945.u vječnim šatorima (Lk 16,9) neba gdje nema zlobe, osvete i smrtonosnih ujeda zmija i ljudi.
Fra Roland je bio produhovljena redovnička osoba, vitka stasa i zamišljena pogleda kojim je prodirao u duše svojih subesjednika. Osvajao ih je svojom skromnošću, asketskom pojavom i dobrotom srca koje nije znalo mrziti. Na obroncima brda Bile našao je zemaljski počinak odakle su mu posmrtni ostatci 1971. preneseni na Široki Brijeg i pokopani u samostanskoj crkvi. Danas grobna tišina pokriva njegovo stratište i svjedoči o groznoj prošlosti nesagledivih razmjera.
Rođen je 29. svibnja 1912. i kršten pod imenom Mate u Posušju. Nekadašnje selo pretvorilo se u novije doba u razvijen i napredan grad s industrijskim pogonima i gradilištima. Nadaleko su poznati posuški klesari koji oživljuju kamen i u raznim oblicima ga ugrađuju u privatne i javne zgrade, uključujući i crkve. No, ratovi i raseljavanje prorijedili su pučanstvo i progutali mladost kao nadu budućnosti. Odseljeni »inozemci«, istina, posjećuju rodni kraj, ali većinom grade svoju budućnost izvan Posušja. To je očit pokazatelj izumiranja naših sela i njihovih četvrti u Herceg Bosni.
Fra Roland je u rodnom mjestu svršio četiri razreda pučke škole i 1923. pošao u sjemenište na Široki Brijeg koji ga je odgojio, produhovio i pripravio za redovnički život. U poniznosti i duhovnoj spremnosti na Humcu je 1929. stupio u franjevački red da bi se nakon novicijata ponovno vratio u gimnazijske klupe i dovršio srednju školu. Isticao se pronicljivošću u egzaktnim predmetima fizike i matematike čiji se rezultati mogu ispitivati pokusima, a traže vrijeme i strpljivost.
U lipnju 1932. preselio se u grad na Neretvi (Mostar) gdje je kroz tri godine studirao bogoslovne nauke i 16. lipnja 1935. bio ređen za svećenika. Posljednje dvije godine bogoslovlja dovršio je u Fribourgu (Švicarska). Nakon povratka u domovinu studirao je fiziku i matematiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i iz tih predmeta diplomirao 1943. Kao osposobljen profesor dvije je godine predavao u gimnaziji na Širokom Brijegu i kao najmlađi profesor uključio se u elitnu skupinu profesorskog zbora. Svojim je produbljenim znanjem, mladenačkim poletom i franjevačkom skromnošću oduševljavao svoje učenike i s njima dijelio sudbonosne ratne događaje koji su nepoštedno gutali svoje žrtve u Europi.
Fanatični sljedbenici marksističke ideologije strijeljali su ga 6. veljače 1945. u Mostarskom Gracu koji je time obogaćen mučeničkom krvlju. Na ovim prostorima stoljećima su padale glave, prolijevala se krv i kapale suze. No, živa vjera ovog napaćenog naroda nadživjela je sve morske virove između Scile i Haribde pa će nadvladati i nova iskušenja koja se nadvijaju nad ovom mučeničkom zemljom. Iznad fra Rolandova stratišta kruže ponosni orlovi i upiru svoj oštri i dalekovidni pogled na lešinare i njihove nevine žrtve. Prve oblijeću i druge nadlijeću – vidna je simbolika suverenih vladara planinskih visina i zračnih prostora iznad kojih kraljuje Svevišnji i donosi konačnu odluku o svima. Tu ideju podvojenosti plastično je izrazio Ivan Mažuranić u svojoj Četi: Ora gnijezdo vrh timora vije, / jer slobode u ravnici nije.