Zvoni netko.
Bosanka je
prepoznajem po glasu.
„Kako da dođem do Vas?“
„Liftom, u potkrovlje.“
„Možete li Vi sići dolje?“
„Gospođo, imam puno posla,
no nije me teško naći.“
Nakon dobrih deset minuta
izlazim na hodnik
i vidim kako dijete
za ruku vodi
blijedu, mladu ženu.
Koračaju daleko od ograde.
„Trebali ste mi reći
da se plašite visine,
pa bih sišao po Vas“
– perem lošu savjest
riječima.
„Nisam Vam htjela previše smetati,
ali otkad sam pala
s trećeg kata
bojim se“
– govori i stidi se očito.
Dječak se zove Đemo
u djedovo ime,
ima pet godina.
„Kako to da ste pali s trećeg kata?“
„Moj bivši muž
me premlatio
i gurnuo preko ograde.
Jedva sam živa ostala.“
Ispratio sam majku
i dijete
do prizemlja.
Đemo je
cijelo vrijeme
držao mamu
za ruku.
Da je zaštiti.
Tekst: Blago Vukadin