Jednome kraj,
drugome početak,
a meni obadvoje
jer me se ne pita.
Malo se osvrnem
i koračam dalje
kamo me put odvede
i dokle mi je suđeno.
Ako previše planiram
izgubim se,
jer moje planove
ne trebam ni ja,
a kamoli rijeka
koja me vuče
iz godine u godinu.
Tekst: Blago Vukadin