Baš sam bio u kafiću i popio pivo. Jedan naporni “umjetnik” me gnjavio svojom pričom o divnom, novom svijetu i na kraju nije imao love da plati račun. Pošto sam danas iznimno dobre volje preuzeo sam ceh, ali se ovim putem osvećujem i pišem nekoliko stihova za razne budale u koje i sam ponekada spadam. Nadam se da to nije previše često.
Koliko sudbina ovom noći luta?
Mandoseljske djece? Pariških boema?
I purgera lažnih? Koliko ih pluta
Dok obale nigdje u blizini nema?
Koliko života muči se i mrije?
Koliko se rađa i nada se sreći?
Koliko ih plače? Koliko se smije?
Koliko ih želi nešto važno reći?
Dok život im curi kroz prste, dok traje
Gubi se u nekom tuđem kalendaru,
Još počeo nije, zauvijek prestaje,
kao slika davna u prašnom ormaru.
Tekst: Blago Vukadin