Dijete crnokoso.
Slatka curica,
umorna,
u polusnu
na tatinu ramenu
sanja kratko
prije nego se
nasmije
slarko.
umorna,
u polusnu
na tatinu ramenu
sanja kratko
prije nego se
nasmije
slarko.
Mama mlada
i zamotana
u tramvaju
od trga
do mosta
u Zapruđu
i zamotana
u tramvaju
od trga
do mosta
u Zapruđu
(tamo negdje
je smještaj za izbjegle).
Dijete skakuće
a ja prepoznajem
u njoj
svoju kćer.
a ja prepoznajem
u njoj
svoju kćer.
“Skoči, zlato!”
govorim joj.
govorim joj.
Dijete je hrabro,
i veselo.
i veselo.
Ona skače
a mi joj
plješćemo.
plješćemo.
Ode mala
obitelj
u svoj privremeni
dom.
u svoj privremeni
dom.
Dijete mi maše. I mama. I tata.
Lijepa je ova večer,
samo da nije televizora
na čijem ekranu
seru pametnjakovići
i sveznalice
dok mislim
na osmijeh
male sririjske curice.
samo da nije televizora
na čijem ekranu
seru pametnjakovići
i sveznalice
dok mislim
na osmijeh
male sririjske curice.
“Laku noć, anđele”
Blago Vukadin