Poremećeni redoslijed
I inače sam malo kaotičan, barem tako kaže moja žena Andreja, ali ovaj zločesti virus će me uništiti ako me i ne zarazi, jer se više uopće ne snalazim u svakodnevici.
Lako je što ne znam koji ja dan u tjednu, jesam li maloprije ručao ili večerao, koliko djece imam, kako se zovem i što će biti sutra, ali s pranjem ruku sam oduvijek bio na vi, a sada moram, silom prilika, odrasti i preuzeti odgovornost za sebe, koju bih ranije rado delegirao čekajući na upozorenje.
Sad mi, međutim, nema druge nego biti čist.
Čim se vratim iz šetnje – nakon što laktom otvorim vrata zgrade, lifta i stana i iz predsoblja povičem papigici Peri da je lijep i da ga volim, a Andreju nastojim naučiti da izgovori rečenicu kako su mi braća smotana i ružna – trčim u kupaonicu i perem ruke, prije nego se uputim do zahoda, jer bih inače mogao gadni mali virus prenijeti na moj muški dio tijela.
Tako sam i maloprije učinio.
Prošetao sam po gradu, pozdravio neke ljude za koje pretpostavljam da bih ih bez maske prepoznao, dvoje djece, za koju se nadam da nisu moja, mi se nasmiješilo, i vratio se svojoj vjernoj Andreji koja je baš servirala preostala uskrsna jaja i hladnu šunku – njih i inače obožavam, a kamoli ne bih sada, na uskrsni ponedjeljak.
Oprao sam ruke sapunom, osušio ih ručnikom umjesto od hlače, pa ispraznio mjehur, obuo papuče i zaputio se do stola, gdje me je veselo pozdravilo nekoliko tanjura, šalica i jedna nasmiješena glavica mladoga luka.
Ščepavši sve odjednom počeo sam halapljivo gristi, kad je Andreja odjednom zagrmjela:
„Jesi li oprao ruke?“
„Jesam, zlato moje. Kao i uvijek kad se vratim iz šetnje. Pazim ja na nas, da ostanemo zdravi i mladi.“
„Ne mislim nakon šetnje, nego poslije zahoda.“
„Ups“- pomislio sam tiho prije nego sam glasno odgovorio – „Jasno da jesam, anđele, tako me je mama naučila dok sam bio dijete.“
Nadam se da mi je Andreja povjerovala, ali ipak sumnjam u to, jer sam se nakon strogoga pogleda bez riječi zaputio do sudopera i tamo sredstvom za pranje suđa dobro isprao dlanove i prste.
Ako ovako nastavimo živjet ćemo barem stopedeset godina i pregurati još nekoliko pandemija, ali to je sasvim druga priča.