Bila jednom jedna zemlja,
razumu daleka,
a srcu draga.
U toj zemlji bijahu dva cara,
nemilosrdna.
Jedan je volio kišu,
a drugi sunce.
Kad bi nebo poplavilo kišni car bi se sakrio
u rupu mišju,
a vladao bi car sunca.
Potom bi polja požutjela
i došlo bi vrijeme
kiše.
Tako su se mijenjali godinama, stoljećima,
u miru, i u ratu,
i sve je nekako raslo
i napredovalo.
Jednoga dana su se carevi
posvađali oko trona:
gdje da ga postave
i s koliko zlata
da ga okite.
Nisu se mogli dogovoriti
jer im je bogatstvo zaslijepilo oči,
i zatrpalo dušu.
Krenuli su zvati svoje podanike
u boj za pravdu:
jedni su bili za kišu,
drugi za sunce.
I počeo je rat
nemilosrdni.
Na kraju su ostali samo carevi
zgurani na tronu,
znajući da moraju
obadvojica na njeg stati.
Jedino podanika
nije bilo više,
da im kliču ode
i pjevaju im himne.
Tekst: Blago Vukadin