U životopisu sv. Martina čitamo kako je jednoga zimskog dana, dok je još bio vojnik, jahao na konju, ogrnut plaštem. Na putu susretne prosjaka koji je sav drhtao od studeni. Martinu se siromah sažali. Uzme mač, raspolovi svoj plašt i dade siromahu da se ogrne.
U noći je usnuo čudesan san: gleda Isusa ogrnuta njegovim plaštem u velikoj slavi s anđelima. Isus veli anđelima: “Gledajte, kojim me je plaštem ogrnuo moj Martin!”
Nakon izvjesnog vremena Martin se pokrstio. U svome životu pokazivao je osobitu ljubav prema siromasima. Postao je biskup grada Tursa i sveto je umro (402.).
Neki prosjak zatraži na ulici milostinju od sv. Katarine Sijenske. Svetica odgovori kako uza se nema baš ništa da mu daruje. “Ali možete dati vaš ogrtač” – odgovori drski prosjak. Svetica mu ga pruži bez riječi.
“Kako ste mogli na ulici ostati bez ogrtača?” – upitaše je kasnije.
“Volim biti bez ogrtača nego bez ljubavi!” – odgovori svetica. Odgovor dostojan velike kršćanske duše.
Sv. Ljudevit, kralj francuski svaki dan hranio je oko 200 siromaha. Često ih je sam posluživao. Kad mu je netko predbacio da to ponizuje njegovo kraljevsko dostojanstvo, rekao je: “U siromasima poštujem Isusa Krista, koji je rekao da smo njemu učinili što učinimo jednome od ove najmanje braće!”
Sveta Elizabeta je u svom dvoru svaki dan znala nahraniti do 900 siromaha. Uvijek se sjećala Isusovih riječi: “Koliko učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste!” Ona je od malih nogu učila kako se pomaže braći u bijedi. Tako je znala kao malo dijete ići po gradu i prikupljati darove za siromahe…
Kad bi god vidjela da u kuhinji njezine mame ima preostalog jela, ona bi sve to pokupila i podijelila gladnoj djeci.
Na sudnjem danu Isus će reći:
“Dođite, koje je Otac moj blagoslovio, primite u posjed kraljevstvo što vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer, ogladnjeh, i dadoste mi pojesti; ožednjeh, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah gol, i obukoste me; oboljeh, i pohodili ste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni!” Zaista, kažem vam; koliko učiniste jednom od ove moje najmanje braće meni učiniste!” (Mt 25, 34-40).
Tekst: fra Petar Ljubičić