Jednoga lijepog dana u Sant Ilariu na brod se ukrcalo 26 osoba koje su željele poći u Veneciju. Ploveći prema Veneciji, predvečer ih je zahvatila velika oluja i odnijela u suprotnome pravcu, zapravo nisu ni znali gdje su i kamo ih oluja nosi. Među putnicima je bio i svećenik. Po kršćanskom su se običaju svi skupili oko njega i ispovjedili primivši odrješenje. Mislili su da je s njima gotovo, da im nema spasa. Potom su se svi molitvom i zavjetom utekli svetom Anti. Obećali su da će mu grob opasati svijećama.
Čim su izrekli svoje zavjete, oluja se stišala kao u Genezaretu kada je to Isus učinio apostolima. Najednom se pred njima pojavila svjetlost i brod ju je slijedio. Ta ih je svjetlost dovela do crkve sv. Marka Maloga, odnosno pred samu Veneciju. Svjetlo je odjednom nestalo jer su sada znali gdje se nalaze i kamo im je poći. Zahvalni Bogu izvršili su odmah svoje zavjete.
Priredio: fra Petar Ljubičić