Jedan mladić, kojega su često mučile bestidne misli, otišao je pobožnom starcu da ga pita za savjet: kako se otresti tih misli?
Starac ga je utješio rekavši mu: “Čuj, sinko, možeš li spriječiti da ptica leti povrh krova tvoje kuće? Ne možeš. Ali možeš spriječiti da se ptica zaustavi na krovu i da načini gnijezdo”. Eto, tako isto stoji s našim mislima. One nam dolaze na pamet, ali je na nama da ne sagriješimo, tj. da se u njima ne zaustavljamo.”
+ + +
“Ljubljeni, sada smo djeca Božja.
Ali što ćemo biti, još se nije očitovalo.
Znamo: kad se očituje, bit ćemo mu slični;
jer vidjet ćemo ga kako jest.”
(1 Iv 3, 2)
Tekst: fra Petar Ljubičić