Slavni slikar Leonardo da Vinci odlučio je naslikati Posljednju večeru i darovati je dominikanskom samostanu u Milanu. Umjetnik je htio naslikati onaj trenutak kad je Isus rekao apostolima: “Jedan će me od vas izdati!”
Pripovijeda se da je Leonardo dugo po gradu tražio zgodne, i značajne glave koje će mu služiti za uzorak u radu. Za osobu božanskog Spasitelja našao je u samom samostanu mladoga čovjeka pravoga anđeoskog lica i živa oka u kojem se odražavala tiha tuga, ali i nebo puno ljubavi i čistoće.
Jednom zgodom susretne na ulici mladića, krasna kao proljetna zora, s dugim uvojcima i nevinim smijehom na lijepim usnama. Ovaj mu bijaše uzorak za sv. Ivana. S velikim žarom tražio je umjetnik ostale uzore za apostole. Sve je našao i radio sliku nekoliko godina. Već je bio pri kraju.
Bilo je prazno samo Judino mjesto. Za njega nije mogao naći prikladna čovjeka. Napokon, jedne večeri opazi umjetnik na šetnji čovjeka neuredno odjevena, smućena, nemirna pogleda, raščupane kose. Živi Juda!
Leonardo ga upita, bi li htio doći u samostan Santa Maria i služiti kao uzorak. On obeća i dođe. Ali, kad opazi da ga Leonardo hoće upotrijebiti kao uzorak za Judu, problijedi, stane plakati i prozbori jecajući: “Zar me ne poznajete? Ja sam vam već služio za uzorak kad ste prije više godina slikali Ivana…”
Leonardo je bio duboko dirnut i upitao je čovjeka, što se to s njim dogodilo?
Odgovor je bio: “Strasti i napasti na koje sam pristao ovako su me unesrećile.”
Tekst: fra Petar Ljubičić