Paulina je živjela u Rusiji i bila poznata po svojim bezbožnim govorima. Budući da joj je muž umro mlad, ona je za njim jako tugovala. Svima je govorila da sa smrću sve završava. Razmišljala je: zašto živjeti bez onoga koga je toliko voljela. I opalila je sebi metak u čelo.
Nije se ubila na mrtvo, nego je ostala slijepa čitava života. Još tri puta pokušala je učiniti kraj svome životu, ali u tome nije uspjela.
Da bi zaboravila svoju muku, savjetovali su joj da se posveti borbi protiv vjere. Dobila je zadatak da posjeti jednu skupinu vjernika kako bi skupila što više dokaza protiv njih.
Međutim tu ona saznaje da postoji Bog, koji je stvoritelj svega, a ona ga ne poznaje. On nju voli i želi da se ona obrati i spasi.
Dobila je milost da je povjerovala u radosnu vijest, jer svaki koji vjeruje u Isusa Krista ima život vječni.
Postala je toliko osvjedočena vjernica da su je i zatvarali zbog vjere. Smrt je dočekala sretna u svojoj zatvorskoj sobi unatoč tolikim patnjama koje je imala.
+ + +
“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama
time što je Krist, dok smo bili grješnici,
umro je za nas”
(Rim 5, 8).
“Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje!”
(Ps 119, 130)
Tekst: fra Petar Ljubičić