Godine 1918. bio je rat. Ukradoše tada iz jedne crkve pokaznicu. Nitko nije znao gdje je pokaznica nestala. Jedan je seljak nakon rata posadio grah. Kad je s konjima obrađivao zemlju, životinje odjednom poklekoše na zemlju gdje se nalazila pokaznica i ne htjedoše ići dalje. Seljak nije znao zašto su konji kleknuli na zemlju. Ujesen je imao još nekoliko stabljika graha čija je lupina bila već posve suha. Otvorio je lupinu i vidio “veliko čudo”.
Na svakom se grahu vidjelo Presveta. Seljak je to pokazao ljudima koji počeše tražiti i kopati. Nađoše tako pokaznicu duboko ukopanu na mjestu gdje su konji pokleknuli.
Zar to nije čudo? Neka nam ovaj čudesni znak pomogne da svoga božanskog Spasitelja u svetoj pričesti ponizno i zahvalno, s vjerom i ljubavlju primamo.
Tekst: fra Petar Ljubičić