“Tri puta sam navraćao, ali me nisi prepoznao!”
Živio skroman i bogobojazan čovjek. Rado je navraćao u crkvu i klanjao se Bogu. Jednoga dana, dok se žarko molio u crkvi, dođe mu na um misao: “Kako bi bilo da Boga pozovem u svoju kuću?”
Nastavio je još usrdnije moliti: “Veliki i dobri Bože, Ti poznaješ i vidiš moju žarku želju da boravim u tvojoj blizini. Bi li se Ti udostojao doći jednom u moju kuću? Lako ćeš je prepoznati, jedino ona ima ugrađeno raspelo na pročelu!”
– Doći ću sutra, neka ti kuća bude spremna i ti me na vratima primi.
– Hvala, Gospodine, od srca hvala! – ponavljao je pobožni čovjek žureći kući da je očisti jer će sutra, gle milosti, i ona biti hram Božji, sam Bog će boraviti u njoj.
Sutradan je dobro poranio i cijelo vrijeme čekao kako bi bio spreman primiti najčasnijega gosta koji je ikada došao jednom čovjeku u kuću. Oko devet sati pojavio se na vratima dječak iz susjedstva kojemu je znao od vremena do vremena ispeći kolač.
– Sutra, mali, sutra! Danas imam važnoga posla – vikao je izdaleka i otpravio ga ne dopustivši mu ni da uđe u dvorište.
O podne je razmišljao kako Bog želi da ga ljudi čekaju, a na kapiji se pojavio neki umorni putnik. Još s prozora mu mahnu da produži i da ide do susjeda jer on danas ima goste pa ga ne može primiti. Cijelo popodne je čekao, ali Boga nema pa nema.
“Doći će sigurno večeras”, zaključi i pođe opet na prozor u strahu da mu slučajno ne promakne. Baš tada naiđe prosjak, onaj kojemu je toliko puta nešto dao da pojede. „Baš sada je morao naići!? Samo si mi ti još trebao“, pomisli i pođe na vrata.
– Znam da si u mene uvijek našao večeru, ali ovaj put ne mogu te primiti. Očekujem gosta, mislim da ćeš me razumjeti.
Vrijeme je brzo odmicalo, prošla večer i ponoć čak, a Bog nije došao. Rano ujutro pođe pobožni čovjek u hram i pomalo razočaran poče prigovarati Bogu: “Ja tebi dolazim svaki dan, a ti nisi jučer došao premda si obećao.” Tada mu iz hrama odgovori mirni i ljubazni glas: “Jučer sam ti tri puta navraćao, ali me nisi prepoznao.” Čovjek tada shvati da se Bog nalazi u ljudima.
Prisjeti se i one Isusove rečenice: “Što god ste učinili jednomu od moje najmanje braće, meni ste učinili.”
Tekst: fra Petar Ljubičić