NAŠA ŠKOLA: Moj prvi dan u školi (5)

objavljeno u: NAŠA ŠKOLA | 0

Oglasilo se veliko školsko zvono. Pogledao sam od kuda dopire zvuk. Vidio sam gore visoko na katu kako kroz otvoreni prozor učiteljica (učiteljeva žena) s obje ruke maše zvonom. Učitelj Pero Jurić stajao je pred ulazom u školu i čekao da se djeca svrstaju po razredima. Prvi su ušli oni veliki – četvrtaši, za njima trećaši, pa drugaši. Na kraju smo ušli mi mali, tihani i šutljivi prvašići. Svakom razredu dopao je po jedan red klupa. Učitelj nas je pozdravio. Poželio dobrodošlicu u novu školsku godinu. Objasnio nam je raspored dolaska u školu. Prvi i treći razred ići će prije podne, a drugi i četvrti poslije podne. Po tom rasporedu iz naše kuće, nas troje: Vinko, Ilija i ja, išli smo prije podne, a Anđa i Branko poslije podne.

Oni stariji i veliki bili su živahni i bučni. Mi prvašići tihani i šutljivi. Upijali smo svaku riječ koju je izgovorio učitelj Pero. Dobro sam zapamtio kako nas je poučio, pa i zapovjedio kako moramo pozdravljati. U jutro moramo pozdravljati: Dobro jutro!, na podne: Dobar dan!, a na večer Dobra večer! Tako moramo pozdravljati i sve ljude koje vidimo i sretnemo od kuće do škole, isto tako pri povratku kući. Slušao sam pažljivo i odmah sam se sjetio kako su nas naši stariji u kući poučili. Oni su nam rekli da pravoslavce I muslimane u selu moramo pozdravljati baš onako kako nam je učitelj naredio, a sve kršćane (katolike) u svako doba dana i noći: Hvaljen Isus i Marija! Mi kršćanska-katolička djeca tako smo se i ponašali. Učitelj nam je naredio da pri povratku iz škole do kuće, kroz selo, moramo ići u redu: dvoje po dvoje I lijepo pozdravljati.

Za održavanje reda u redu bio je zadužen redar. Sjećam se kako smo svi morali slušati redara. Još malo o pozdravljanju. Kada bi ‘rišćanima’ (pravoslavcima) i muslimanima o podne govorili Dobar dan!, oni bi rekli:

” Ajde dico, pustite vi učitelja, recite vi: Pomoz’ Bog!” Neki od nas su ih pozdravljali tako, a neki drugi, bojeći se redareve prijave učitelju, pozdravljali po njegovu, po gospodski – Dobar dan! Ja sam uvijek pozdravljao: Pomoz’ Bog! U školi i krugu oko škole obvezno smo morali pozdravljati ‘po gospodsku’: Dobro jutro!, Dobar dan! i Dobra večer!

Odmah prvi dan učitelj je pokazao svima kako počinje prvi sat u školi. Pri učiteljevom ulasku u učionicu svi smo bili dužni biti na svome mjestu, ustati i stajati mirno. Ispred učenika, tik do učiteljeva stola stajao je redar i oštro izgovorio: Dobro jutro! Učitelj je došao do svoga stola i tu stajao dok redar nije, stisnutom šakom, podignutom i prislonjenom uz desno uho i u stavu mirno, izgovorio pozdrav: “Za domovinu s Titom!” Mi djeca morali smo odgovoriti: “Napred!”. Nakon toga mogli smo sjesti na svoje mjesto.

(nastavlja se)

Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandinu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.