Veleban
Velebite
gdje su naše vile
U jamama – Lukinim i Hudim
i inim
Raspliću kose nad stjenjem domovine
spliću konj’ma grive
i jezde
U zvijezde
Gdje su naše pjesme
raznosi li tko naš glas
budi li divove
pozaspale šume
sanjive ranjive, ranjene ravnice
Tvoja je vila živa
(vila svih Hrvata)
Bdije -š nad morem i kopnom
(do pola mora
i do pola bivšeg mora. Ostalo je tuđa briga)
Cijela ti domovina u oku
Je l’ da, Velebite, kad ustanemo,
moramo ostati stojeći
Izvor: Mijo Tokić: Uspinjanja, 2014.