“U trku prema sutra”, u suludoj trci pragove i ognjišta obrasta nam kupina. Djeca po svijetu, u grobu mladi, u Australiji, u Njemačkoj, Kanadi, a djedovi kao nikad čuvaju ognjišta.
Šta preostaje:
“Stati na vrh brazde i brojati suze”,
“Čekati proljeće i zrela ljeta”
Još bolje je utrnuto rasplamsati, jer u našim dlanovima ima života, ima budućnosti.
Još mogu proklijati (proklasati) naša polja.
Mijo Tokić