Posebno tragični dani za Duvno su druga polovica 17. st. Turci će na svojim velikim vojnim pohodima početi gubiti bitke i zemlje. Svetit će se okrutno bespomoćnoj raji.
Narod će bježati sa svojih ognjišta, na “put bez sna” pod zapovjedništvom serdara Stojana Jankovića i Duvnjaka Fra Pavla Vučkovića s ramskim narodom u Cetinsku krajinu krenut će i 400 duvanjskih obitelji.
Duvno će skoro opustjeti. Prvi veliki tragični egzodus u duvanjskoj povijesti.
Mijo Tokić