Drugi svjetski rat rat je i ovdje kosio opakom zlom rukom. Od nepoznatih ubojica, ginuli su i oni što nisu ni s kim ratovali: žene, djeca, starci.
Povijesti i vječnosti, Božjoj pravdi treba prepustiti da utvrdi i razdvoji vine i nevine, nepravdu i pravdu, zločince i žrtve, uzroke i posljedice.
Kuk i Lug su izgorjeli u plamenu. Cebara nestala u tami zemlje. Svim mrtvima pokoj i mir. I onima koji se nisu vratili, za čije se grobove nikada neće saznati. Neka svi počivaju u miru.
” Snivajte mi gdje ste zatečeni
U brdima zaboravom pokriveni
Vi kose u ledini, vi oči u tmini
Snivajte mi u kamenu zagrljeni
Vi dobri, vi umrli, vi pobijeni
Zarastajte u vječan san kameni”
U mislima bacimo šaku zemlje, pobožno, ko ovi nadahnuti stihovi Ante Matića.
Mijo Tokić