Cijeli svoj život
Oči je u Nebo upirao
Brojeći zvijezde
I pred očima su mi igrale zvijezde
Cijeli život
I ja sam ga okivao u zvijezde
A kako ih ne bi i brojao
Kad je k’o dijete bez oca ostao
Koji je pod tuđim zastavom
Na Tirolu kosti ostavio
I sav teret na njega je pao
Gledam, zvijezde, kola nacrtale
Velika i Mala kola nebom putuju
Znam: Velika su kola, kola dida mog
Volio je pritovarit
Vidim ga kako se spušta
Niz planinu
Dok se snoćava
I konji kako ne mogu izvući
I kako vatru pod njima loži
I pjena iz njih izbija
I škripi zubima
I znoj ga probija
Strepeći da se ne otisnu
Otisnuše se, uspeše na nebo
Upregnuše u zvijezde
(na nebu je mjesto dobrim ljudima)
Kad je nebo zvjezdano
(a malo kad da nije)
Gledam ga s dizginima u rukama
Posvunoć kako ih goni
I kako mi se smije
Ilija Smiljanić