LOMAČE
Za svako veliko Djelo
za sve dobro i lijepo
skovan je križ
naložena vatra
i umjesto lovora i ruža
cvatu pelin zavist i podsmijeh
Ti ako možda i nisi rođen za velike stvari
i mučenička kruna
možda te ne dopadne
ni vijenac slave
budi bar čovjeku čovjek
bratu brat
sin zemlji
odan sin zemlje
ako se već više ne može
i nemoj kovati križ
za svoju braću
i nemoj dodavati čavle
i nemoj potpaljivati vatru
nemoj ni dodavati granje
ni vikati nemoj „raspni ga, raspni“
jer riječi ponekad mogu biti teže
od brijega
i svaka rana boli
bez obzira kojim je oružjem zadana
nemoj ni za živu glavu da tvoje ruke
budu sluškinje
bilo kojem zlu
pa ako i ne budeš spaljen na lomači
jer malo ih je doraslo buktinji slave
bar ne dopusti da ti u srcu
umru sve vatre
ni ljubav
od koje i pustinja zazeleni
pa ako i ne budeš raspet
jer nije svatko dostojan križa
ne dopusti da ti barem ponekad
put sunca
ne poleti duša. Bolna.
Smrtnom
sviknutom
na bol i muke
Mijo Tokić