SUČELJAVANJE
Osim masovnog svakodnevnog sučeljavanja sa samim sobom, u Čistilištu je uobičajeno, uvijek petkom, i sučeljavanja s nekim drugim po izboru Božijeg glasnika, Gabrijela. Tako je na red došlo i sučeljavanje dvojice poznatih Hrvata, Poglavnika i Poglavara.
Zainteresirani stanovnici Čistilišta nisu svi bili ni zauzeli svoja mjesta u dvorani, tog petka u veljači 2016. godine, a ni Gabrijel nije bio dao znak za sučeljavanje, a Poglavnik i Poglavar su se već počeli svađati oko toga tko je se više hrvatskog tla odrekao za vrijeme njihovih vladavina.
- Ti si predao bez ispaljenog metka Istru i skoro svu Dalmaciju Talijanima-reče Poglavar Poglavniku.
- Pričaš gluposti. Ja sam bio ucijenjen od Musolinija, i nisam mogao 1941.izići iz njegova zatvora dok nisam supotpisao ono što je tvoj miljenik Maček potpisao još 1939. A zar ti nisi žrtvovao još više hrvatskog povijesnog tla, svu Hercegovinu i Bosnu, za neovisnost današnje polumjesečaste Hrvatske. I zašto nisi htio da Hrvatska bude barem do Vrbasa i Neretve, do granica tzv. Turske Hrvatske, ili do granica vaše radićevske Banovine. Nisi zato što si se bojao nacionalnog naboja Hrvata katolika iz Hercegovine i ratničkog mentaliteta Hrvata islamske vjere iz Cazinske krajine – reče Poglavnik.
- Ti pričaš gluposti, Poglavniče. Ja sam oslobodio onoliko hrvatskog teritorija koliko sam u onim okolnostima mogao. Sanjao sam granice Banovine, a ostvario sam avnojevske granice – reče Poglavar.
- Kakve avnojevske, šta ti je to- upade mu u riječ Poglavnik. – Zar te granice nisu administrativne granice unutar Titine i tvoje Jugoslavije? Zar bi međunarodna zajednica toliko oklijevala u priznavanju Hrvatske da vi hrvatski komunisti niste prešutno odobravali i u komunističko ruho zamotavali velikosrpske prohtjeve?
- No, Poglavniče, nećemo tako razgovarati. Poštovani Gabrijele, smirete Poglavnika. Poglavniče, nije Božiji Glasnik odabrao baš nas dvojicu za sučeljavanje radi toga da netko od nas dvojice bude pobjednik, nego da se utvrdi istina, da istina bude pobjednik. Jer, samo nas istina može osloboditi, kako piše u sv. Pismu – reče Poglavar.
- Molim vas, kulturno, dostojanstveno i civilizacijski razgovarajte i polemizirajte. Ne služite se lažima, uvredama i ponižavanjima ako želite iz Čistilišta prijeći u Raj, teritorij Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga. Boraveći ovdje u Čistilištu možete se Bogu primaknuti ili u Pakao zamaknuti. Na volju vam je – reče Gabrijel.
- Ali, Božiji Glasniče, on se poziva na sv. Pismo a nikad ga nije poštivao.
Zar nije govorio da će i sa crnim đavlom obnavljati državu Hrvatsku? Zato je danas crni vrag došao po svoje, pa Hrvati i imaju i nemaju svoju državu. Poglavar je nacionalni obraćenik, ali nije vjerski i moralni – reče Poglavnik.
- A ti mi pričaš o moralu, šta ste radili u Jasenovcu, ti i tvoje ustaše – upita Poglavar.
- Ti mi govoriš o Jasenovcu – Poglavnik će. – Da nije bilo tebe i takvih kao ti, Jasenovca ne bi ni bilo. Uostalom, ne odobravam sve što je se radilo u Jasenovcu, ali zar zločin, tvoj i tvojih partizana, nije deset puta veći od zločina mojih ustaša? U Čistilištu smo, priznaj, pokaj se za zločine po zapovjednoj odgovornosti u Meceljskim šumama, za u tenkovske rovove zavaljene hrvatske vojnike i civile od Zagreba do Siska i Karlovca, za smrt mnogih mojih pilota i aviotehničara… A ja, ako sam kriv, kriv sam posredno – neposredno ne, za najviše 50 tisuća ljudi, a ti si, što posredno – što neposredno, kriv za barem 500 tisuća vojnika i civila.
-Poglavniče, nećemo pretjerivati; pustimo da stručnjaci utvrde našu hrvatsku istinu u Drugom svjetskom ratu. I sam sam u tom pravcu nešto uradio.
- Kako će stručnjaci utvrditi istinu kad je tvoji bivši suborci i danas drže pod ključem? Čega se boje? O sebi istinu sakrivate, a o meni i mojim ustašama, koje sam ja krajem 1945. preimenovao u križare, širite laži i izmišljotine.
- Ti tvoji križari su meni i mojima pravili probleme sve do 1950. godine;
naročito u Lici, Hercegovini i sjeverozapadnoj Hrvatskoj – Poglavar će.
- Hvala Bogu da to priznaš. Od 1945. do 1950. vodio je se pravi građanski rat u cijeloj NDH. Narod nas je, koliko god je mogao, podržavao, hranio i štitio jer je se želio osloboditi komunističke, partizanske i velikosrpske okupacije. Nismo tada uspjeli jer ste, ti i tvoj Židov Tito, koji je kao faćuk uzeo ime mrtvog polubrata, imali bolje veze s masonskim, židovskim i svjetskim lobijima – Poglavnik će.
- A zar ti tvoja žena, Židovka, nije mogla pomoći više osim što ti je spasila glavu uz pomoć bosanskog fratra Draganovića – Poglavar će.
-Zar je to malo? Pomogli su mi i Amerikanci, premda sam im morao navjestiti rat, dok sam godinu dana poslije rata u Austriji bio u njihovoj okupacijskoj zoni. Spašavao sam se, kako sam znao, preko Italije i Argentine, gdje su tvoji 1957. na mene izvršili atentat, ali sam ostao živ do 1959., kada sam umro u Madridu i preselio se ovdje gdje smo danas obojica. Nego, reci ti meni koliko su tebi tvoji židovski, ili možda hazarski korjeni, pomogli u životu – Poglavnik će.
- I to znaš. Mi jesmo u rodnom mi Zagorju, kad smo se iz Mađarske doselili, ne znam ni kako,prozvani tuđmanima, tuđim manovima, ako baš hoćeš, ali ja sam, kao i moj otac, bio samo i jedino, cijeli život, hrvatski čovjek. Neću reći da u svom političkom djelovanju nisam koristio neke svoje židovske veze, ali ja sam i o Židovima, u jednoj svojoj knjizi, napisao istinu, pa sam, radi Hrvatske, morao izbaciti tu istinu u ponovljenom izdanju knjige.
- Židove ostavite na miru – uključi se voditelj sučeljavanja Gabrijel. – Oni jesu ubili sina našeg svemogućeg Boga. Međutim, Bog to drugačije tumači: napravili su jedno zlo za veliko dobro svega ljudskog roda od postojanja. Uostalom, tako je zapisano u Starom zavjetu. Iz Isusove smrti, Novog zavjeta, rodila se je ljudska besmrtnost. I vas obojica ćete, ako priznate i pokajete se za svoje grijehe, biti dionici Božije besmrtnosti. Zato se, savjesno i odgovorno sučeljavajte sa sobom ovdje u Čistilištu. Sučeljavanje s drugim neka vam pomogne da se što vjerodostojnije sučelite sa sobom. Nastavite razgovor dalje, ali ne u obliku svađanja, nego u obliku ljudikanja – Gabrijel će.
- Dobro, ajmo o malo lakšim temama – Poglavnik će. – Je li istina,Poglavaru, da si bio veliki ženskar? Čuo sam da si bio i pomalo agresivan prema žensku koje bi ti se svidilo. Zbog toga te je, navodno, jedna žena skoro pogodila pepeljarom u glavu, jer joj se nisi sviđao. Priča se i da je jedan tvoj general, kojemu je svašta bilo dopušteno u, kakao ti kažeš Domovinskom ratu, zapravo tvoj sin izvan braka, te da si imao i intimne veze s jednom zgodnušnom ženom iz svog Ureda.
- Za dobrim se konjom prašina diže, Poglavniče. Da sam ja povalio sve žene koje mi se pripisuju, ne bih nikada uspio obnoviti državu Hrvatsku. A glavni lik u tvom romanu Lijepa plavka, koji si napisao u zatvoru u Italiji 1934. godine, stvarni je ili izmišljeni? Vi Ličani ili Hercegovci, ne znam što si – u Hercegovini si rođen a korjeni ti u Lici – kad izvan braka neko žensko pritisnete, odete se svojim fratrima ispovjediti i nastavit i dalje živjeti – sa suprugom javno a s grlicom tajno. Misliš li da je to kršćanski?
-Normalno je da nije kršćanski. Ali zar ste vi drugi Hrvati od nas bolji-Poglavnik će. – I ja i ti, da smo bezgrešni, ne bi bili ovdje gdje se grijesi okajavaju i duše pročišćavaju. Griješili smo oba, priznajmo Gabrijelu, i mišlju i riječju i (ne)djelom. Samo, ti si odgovoran za smrt puno više ljudi nego ja, priznaj, ali si i napravio znatno više dobra za Hrvate i Hrvatsku, ne osporavam ti. Međutim, moraš priznati, ako ćemo pošteno, Hrvatsku si obnovio, uglavnom, sa sinovima i unucima pripadnika mojih oružanih snaga, mog HOS-a, kojeg su činili i ustaše, i domobrani, i redarstvenici. Većina tvojih su čekali dok moji dobiju rat protiv naših vječitih neprijatelja, gadi mi se spomenuti ih, a onda su, još za tebe živog, i uz tvoje dopuštenje, osvajali dio po dio hrvatske vlasti, da bi je 2000. potpuno preuzeli. I danas su tvoji glavni i u poziciji i u opoziciji. Je li to pošteno? Reci, jesam li u pravu!? Tvoja razvikana pomirba, koju je moj general Luburić prvi započeo, imala je za cilj, većim dijelom, da vam se moji ne osvete za zlodjela koja ste nam od 1945. do 1990. učinili. Mi smo, Poglavaru, mnogi, pravi katolici, vjernici. Mi se vama, ne daj Bože, ne bi osvećivali na vaš način, nego bi, vama i vašim sinovima, do daljnjeg, zabranili obnašanje bilo kakvih državničkih, javnih dužnosti, od najniže do najviše vlasti; i objavili bi imena onih koji su bili glavni organizatori i najveći izvršitelji zločina.
- Božiji Glasniče, zaustavite Poglavnik, ovo nije dijalog nego monolog – Poglavar će.
- Dobro je Poglavniče. Izvoli sada ti Poglavaru – Gabrijel će.
- Da Poglavniče, ima,nažalost, puno istine u ovome što si rekao, ali ja sam uspio u ostvarenju svog nauma, a ti nisi. Darovao sam našem ispaćenom narodu stoljećima iščekivanu slobodu i kakvu takvu državnu suverenost; a darovanom konju se ne gleda u zube, što bi tvoji Ličani rekli.
- Ne osporavam, Poglavaru, mnoge tvoje, kako ti kažeš, „vlastite prosudbe“, u obnavljanju države Hrvatske, a još manje čežnju hrvatskog naroda za vlastitom državom, ali moraš priznati i da su međunarodne okolnosti u tvoje vrijeme bile znatno povoljnije nego u moje, te da ti je i Crkva više pomagala nego meni. Da je papa Pio XII pomogao meni kolik tebi sveti Vojtila, NDH bi i danas postojala; šarena ali u komadu i hrvatska. Ne možeš zaboraviti ni ulogu dobrog kardinala Kuharića. Ja s blaženim kardinalom Stepincem nisam imao kontakte kakve si ti imao s Kuharićem, ali, uvjeren sam, ne samo mojom krivnjom. A možda si ti bio u boljim odnosima nego ja i s onima koji po cijelom svijetu vedre i oblače, s masonerijom?
- E moj Poglavniče, to ti neću reći. Da ja nisam jedno mislio, drugo govorio a treće radio, ne bih ništa napravio. Ti dobro znaš da su skoro svi svjetski moćnici, kao i u tvoje vrijeme, bili i u moje vrijeme protiv toga da Hrvati imaju svoju državu. Ja sam nekako izišao s njima na kraj i raskopao im njihovu dva puta sastavljanu umjetnu tvorevinu i tamnicu hrvatskog naroda, Jugoslaviju. Sreća ja da me je Bog pozvao ovdje u Čistilište, da mi on sudi a ne suci, prepredenjaci i pokvarenjaci u Hagu. Pomogle su mi i hrvatske veze s nekim moćnim ljudima u SAD-u; hvala im od srca, ali da nije bilo srčanosti, hrabrosti i odvažnosti hrvatskih branitelja i zajedništva velike većine hrvatskog naroda, ne bismo uspjeli.
- Ti si se puno više nego ja, Poglavaru, i pripremao (od 1961. do 1991.) za veliko djelo koje si napravio. Čujem, ne znam je li istina, da si i koautor Postupovnika mojih najhrabrijih momaka u emigraciji, pripadnika Hrvatskog revolucionarnog bratstva, HRB-a. Neka si ako jesi, ali šta će ti onaj antifašizam u Ustavu. Ti dobro znaš da mi ustaše nismo bili ni fašisti ni nacisti, nego pripadnici Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, i da smo bili spremni ne samo poginuti nego i ubiti za slobodu hrvatskog naroda u nezavisnoj Hrvatskoj. Da to nisi stavio u ustav, ne bi ti se protivili ni Hrvati u Istri i Dalmaciji, koji su se stvarno borili protiv fašista. Hrvatskom narodu je bitna nacionalna država, a ne nikakvi fašizmi, antifašizmi i komunizmi. Bez veze je bilo to stavljati u Ustav jer ti dobro znaš da sam se ja, sa svojim Ustaškim pokretom, borio za slobodu hrvatskog naroda u vlastitoj državi, da je moj pokret bio nacionalni, a tvoj internacionalni – pokret protiv hrvatskog naroda i države a za komunizam, Moskvu, Beograd i na kraju za veliku Srbiju. Pričao si da ti je i otac, na nekoj jugoskupštini u Beogradu šapnuo: Zar smo se mi, sine, za ovo borili?
- Nećemo se opet vraćati nazad, Poglavniče. Ja sam , relativno, na vrijeme došao k sebi, shvatio prevaru, zbog čega sam bio i u dva navrata u zatvoru.
- O zatvoru nemojte nijedan detaljno – Gabrijel će. – Oba ste bili u dva navrata u zatvoru, ali vaši zatvori su bili puno podnošljiviji nego mnogih drugih zatvorenika. Ti si Poglavniče u zatvoru pisao roman, kao i tvoj sudrug Mile Budak, i pripremao svoje ustaše za rat protiv Jugoslavije, a ti si se Poglavaru žalio da nemaš zrcala u zatvoru; mogao si to jer je onaj koji je završio u Paklu rekao: Ne Tuđmanu pakovati. U oba vaša slučaja radilo se više o internaciji nego o zatvoru, ali ne daj Bože pravedniku ni takvu vrst zatvora. Nijedan od vas nije proglašen zločincem zbog djela i nedjela na Zemlji; zato i jeste ovdje u Čistilištu. Ali, točno je i da si ti Poglavniče bio previše vezan uz svjetskog zločinca Hitlera kao i ti Poglavaru za desetog na top listi zločinaca na svijetu, za Tita. To su vam u Božijim očima veliki minusi. Zato, kajte se i molite Svevišnjeg da vam oprosti grijehe. Međutim, na današnjem vašem sučeljavanju, bit će ih još sve dok Bogu ne postanete mili, niste ništa rekli o svojim obiteljima; kakvi ste bili očevi, jeste li dobro odgojili djecu, jeste li ih odgojili u duhu svojih ideala, ili su oni na drugoj strani vaših sadašnjih svjetonazora. Koji će prvi?
- Ja sam na redu, Glasniče – Poglavnik će. – Imao sam dvije ćerke i sina, a supruga bi mogla reći: imala sam i odgojila dvije ćerke i sina. Nažalost, zbog općehrvatskih interesa ja nisam dovoljno učinio za svoju obitelj. Mislim da ćeš i ti Poglavaru slično reći. Ma, nije mi se nijedno dijete, kako se ono kaže, po zlu putu dalo, ali samo je jedna ćerka imala isti politički svjetonazor kao ja; drugih dvoje djece su mekša varijanta. Priznajem, Glasniče, moja supruga je zaslužna, a ne ja, što su moja djeca zdrava i normalna.
- Nekako je slično i kod mene kao i kod Poglavnika, Gabrijele – reče Poglavar. – Samo sam ja imao dva sina i ćerku, koja mi je puno bijelih u glavu usadila. Jedan sin je, ipak, nakon političkih stranjanja po nekakvim socijaldemokratima, postao moj pravi politički nasljednik. Međutim, ne nedostaje mu visine, viši je od mene, ali mu nedostaje hrvatske oštrine. I moja je supruga zaslužnija od mene za odgoj naše djece. Ja, zapravo, nisam ranije ni smatrao, po svom ideološkom uvjerenju, da je obitelj svetinja, Božji dar. Meni je bog bila Partija; i što bi ona naredila, ja bih radio.
- A zato si ti bio Titin najmalađi general – Poglavnik će. – Znači, i kad ti je Partija, odnosno tvoj veliki ljubimac Tito, bilo neposredno bilo posredno,naredio da pokoljete, u rovove žive zavaljivate, masakrirate… po križnim putovima nekoliko stotina tisuće hrvatskih vojnika i civila, ti si to Poglavaru, bez pogovora izvršavao. Banditi, razbojnici, komiti jedni, mi vas nismo kaznili za sva zlodjela koja ste, u ratu i poslije rata, učinili hrvatskom narodu, ali nadam se, da Svemoćni hoće.
- Poglavniče, nemojte vrijeđati Poglavara – Gabrijel će.
- Glasniče Božji, ne vrijeđam ga, nego govorim istinu. A zar cilj ovog sučeljavanja nije saznavanje istine, a onda kajanje i oprost grijeha, te ulazak u Božiju blizinu – Poglavnik će.
- Slušaj Poglavniče – Poglavar će. – Ja sam svoja zlodjela u kasnijem životu ispravio dobrim djelima, a kad ćeš ti svoja zlodjela dobrim djelima prekrižiti? Kako si uopće mogao donijeti odluku da ćeš svoju NDH sačuvati ako iz nje iseliš dvjesto tisuća svojih vojnika i preko pet stotina tisuće civila?
- Bježali smo od tvojih komunističkih bezbožaca, krvoločnih zvijeri, koje su bile ne samo pod zaštitom Moskve, nego i Londona, Pariza… Boga pitaj, pod čijom sve. U ratu vas se nismo bojali, to ti Poglavaru dobro znaš, ali poslije rata krenuli smo pod zaštitu Engleza i Amerikanaca, nadajući se, tako nam je i od vrha Katoličke crkve obećano, da će nas oni zaštititi. Bili smo prevareni, izdani i vama na milost i nemilost predani. Da ste barem sudskim putem kaznili svakoga tko je bio kriv, tvoja Hrvatska ne bi danas sličila na kiflu. Ubijali ste sve i svakoga, nasumice, bez suđenja, samo da bi vaša Srboslavija mogla što mirnije trajati. I opet vam je propala.
- Meni je propala 1961., kada sam napustim JNA, Poglavniče. Dokle ću se pred tobom pravdati -Poglavar će?. – Opet smo se vratili na početak našeg sučeljavanja – Gabrijele, do kada ćemo tako?
- Evo, do sada – Gabrijel će. – Morat ćemo nastavi sučeljavanje drugi dan sve do konačnog utvrđivanja istine o svemu što ste vas dva na Zemlji radili. Danas se je puno istine iskristaliziralo, ali bilo je i neutemeljenih izjava kod obojice. Svevišnjem ću prenijeti da se vas obojica još uvijek ponašate kao Poglavar i Poglavnik svog naroda a ne kao pokajnici. Zašto ste oba PO (po-glavnik, po-glavar) narodu? Zašto vas je hrvatski narod birao kao PO, kao one koji su iznad njih i po njima. I vaš narod je kriv što vas je previše slijedio, i vjerno vam služio. Da je tako, kao vas dvojicu, slušao Boga Oca Svemogućega, ne bi mu se država danas ljuljala kao vrh jablana kad vjetar puše. Ali, milostiv je naš dragi Bog, bogat milosrđem i spor na kažnjavanje. Kad vas dva, i vaš narod, to spoznate, istinu priznate, pokajete se i oprost svojih grijeha od Boga zatražite, Bog će vam poslati, ne ni novog Poglavnika ni novog Poglavara, nego GLAVARA, da vas u Božije okrilje privede. Vi Hrvati ste hijerarhijski nastrojen narod, i kad ste god imali pravog vođu, GLAVARA, bili ste jači, Bogu bliži i sebi draži. Poglavaru i Poglavniče, prenijet ću Svevišnjem, da još niste, ni vi ni vaši sljedbenici za Raj. Morat ćete,vi Hrvati, nastaviti ispitivanje savjesti, i ovdje u Čistilištu i dolje na Zemlji, sve do konačnog utvrđivanja istine. Tek tada će Svemogući poslati GLAVARA vašem narodu da vas spasi i u život vječni privede. Sučelite se s ovim što sam vam rekao, Poglavaru i Poglavniče, da bi iduće sučeljavanje bilo još kvalitetnije i da bi vaš narod dobro živio na Zemlji i vječno na Nebu. Ostajte s Bogom!
Zagreb, kolovoza 2016.
Marko Matić