Polje moje, široko i plodno,
i tri svijeta u tebe bi stala,
polje moje, moje Duvno rodno,
u tebi smo svi dječica mala.
Tko je tvoje koračao pute
usred ljeta, proljeća i zima,
il‘ jeseni, što u duši šute,
zauvijek te on u srcu ima.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Ivan Šarac – Lučušin