Mili Bože, kršnih li momaka
bez trbuha, s kosom, bez stomaka
a pred njima lopta čista, bijela
ekipa je to Mandina Sela.
Devedeset i osme, u gradu
istrčaše momci na livadu
na turniru za općinsku slavu
postaviše najjaču postavu
bez Šukera, Bobana i mene.
Al’ su ipak lijepe uspomene
k’o dresovi još čisti, oprani
i igrači, još malo pospani.
Prvi s reda Ivan ljuto gleda
kraj njeg’ Gago odlučnog pogleda
zatim Slavko, smotri protivnike
dok se Stipe namješta za slike,
Mladen s bradom i kratke frizure,
Josip spava, bio je kod cure,
Branke znojnik pokazuje novi
a Ilu su savladali snovi.
Vlado čuči, čekanje ga muči
Zdravko smiješit za Jelu se uči,
Stojko pita komulanci gdje su
u Milana koljena se tresu
Ivan čeka da po krilu leta
kraj Ivana, Boćina djeteta.
Selektor im, Blaževića škola
Stojkin Josip, dijete ispred gola,
on taktiku za dvoboje sprema
al’ ga muči jer rezerve nema
pa je ruku stavio na usta.
Ekipa se pokazala čvrsta
osvojila nije prvo mjesto
no bez mene toga nema često.
Blago Vukadin