UDRUGA HRVATSKIH RATNIH LIJEČNIKA 10. OŽUJKA 2022. OBILJEŽIT ĆE U TOMISLAVGRADU 30. OBLJETNICU OSNIVANJA GLAVNOG SANITETSKOG STOŽERA HZ HERCEG-BOSNA.
O ulozi GSS HZ HB govori i kolosalno djelo, monografija “Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na RH (1990.-1995.)”, tiskana u prigodi 25. obljetnice osnutka Glavnoga sanitetskoga stožera RH. Sjetimo se tih velikana našega doba od kojih mnogi više nisu s nama. Pokoj vječni daruj im Gospodine! Hvala im svima za mnoga dobra učinjena tih ratnih godina.
Uredništvo
Djelatnicima ratnog zdravstva HVO-a koji su darovali vlastiti život kako bi spasili druge.
Liječnica Slavenka Travnjanin, sestra Ljilja Zrno i vozač Ante Vučić, simboli su te žrtve.
ŠTO TREBA ZNATI NA POČETKU
Organizacija saniteta u Domovinskom ratu nije samo svjedočanstvo o ratnom zdravstvu i zajedničkom naporu u borbi za slobodu nego oda udruženom dobru jednoga naroda podijeljenoga (samo) granicom.
Ratno zdravstvo u Republici Hrvatskoj i HVO-u bilo je u velikoj mjeri integrirano i kao takvo nezaobilazna je sastavnica Domovinskoga rata u kojem se jedan narod borio na jedinstvenoj bojišnici za opstanak i u toj borbi obranio Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Plod toga udruženoga dobra – spašavanje tisuća života ujedno je i stvaranje institucija od vitainoga interesa za hrvatski narod u BiH. Među njima su osobito važne Klinička bolnica i Medicinski fakultet u Mostaru te Hrvatska bolnica u Novoj Biloj. Za ova postignuća, zaslužni su svi sudionici ratnoga zdravstva HVO-a, od liječnika i medicinskih sestara na prvim linijama i ratnim bolnicama do vozača sanitetskih vozila. Zaslužni su i pojedinci iz Republike Hrvatske, osobito ministri, ravnatelji bolnica.
Sve bolnice u Hrvatskoj – zagrebačke, pulska, riječka, osječka, vinkovačka, slavonskobrodska, dubrovačka, novogradiška i najvažnija – splitska, koja je odigrala ulogu naše pozadinske bolnice. Pojedinačno, najveće zasluge pripadaju prof. dr. Andriji Hebrangu, ratnom ministru zdravstva Republike Hrvatske, koji je bratskom nježnošću i čeličnom odlučnošću, uz potporu Gojka Šuška i suglasnost predsjednika dr. Franje Tuđmana, provodio zacrtano. On i dr. Ivan Šarac ozakonili su naše zajedništvo potpisavši Sporazum o humanitarnoj suradnji i pomoći. Rezultat naše suradnje nije samo kolosalna potpora hrvatskom narodu u BiH, nego i BiH kao državi. I ovim povodom valja svjedočiti da je, bez obzira na obostrano štetni hrvatsko-bošnjački rat (sukob žrtvi velikosrpske agresije), cjelokupna pomoć BiH (hrana i odjeća, oružje ili medicina i tehnika) morem, kopnom ili zrakom – dopremljena iz ili preko Hrvatske. Također, svi koji su našli spas u slobodnom svijetu otišli su preko Hrvatske ili su u njoj našli svoje trajno utočište.
Isto tako, Hrvatsku ne bi bilo moguće obraniti bez doprinosa i žrtve Hrvata BiH i potpore “dijaspore”.
Mi smo jedan, jedinstven i nedjeljiv narod, nema granica – osobito u činjenju Dobra!
(nastavlja se)
Izvor: Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na RH (1990.-1995.): Ivan Bagarić i ostali: „Suradnja s ratnim zdravstvom HVO-a“, Medicinska naklada, Zagreb, 2015.
