Ove godine pšenica i ječam nisu nam baš najbolji.
I premda smo trudili se, na vrijeme zasijali
i sve agro-tehničke mjere poduzeli,
urod će biti slabiji od očekivanoga.
Kad pogledam, sami teren porozan je,
pa hranjivi sastojci, humus i minerali, brzo bježe iz tla.
Rubovi naše njive prilično su nagriženi,
otkidaju ih proljetne bujice,
a i susjedi katkad posegnu za našim dijelom.
Često nam u usjeve zađu nametnici, ptice i glodavci,
pa ih tražimo i tjeramo,
ali tko može istjerati sve parazite i kojekakve ptice
(pošten čovjek ih teško može uopće prepoznati kao štetnike,
umilno pjevaju i perje im se tako lijepo šareni).
Kažu da je ove godine i nevrijeme veliko,
prvo duga i hladna zima, a onda sušno ljeto,
i narod se čudi, gunđa, brine i moli za urode
(iako, otkako znam za sebe,
uvijek su nam hladne zime i sušna ljeta).
Ipak, nešto će uroda biti…
Ne onoliko koliko smo željeli,
ali moći ćemo se prehraniti…,
samo da na našu njivu ne dođu
diplomati, savjetnici, medijatori, mirotvorci i konzultanti
jer iza njih ne ostane ništa
premda su im usta puna obećanja o bogatom urodu i visokoj cijeni.
Sa svim našim problemima nekako ćemo izići na kraj,
i s nepovoljnim uvjetima,
i s lošim susjedima,
i s parazitima i nametnicima,
i s teškim vremenima…,
samo da na našu njivu ne dođu
diplomati, savjetnici, medijatori, mirotvorci i konzultanti.
Tekst: T.M.