Do neba se čuju grijesi vaši, sinovi babilonski, djeco svijeta. Obilježeni ste žigom tjelesnosti, poput oca vašeg Kaina. Obilježeni ste pečatom bezbožnosti, puni gorčine, ljubomore, zavisti, podlosti, prevare svake… Robovi osjetila, trbuh je vladar vašega srca, duh ste zarobili u … pročitajte više
Zamisli da si Kiša, a što će kiša već natapati suhu zemlju? Zamisli da si More, a što će more već dizati vjetrove i goniti brodove i tjerati strujama svojim živo i neživo, kud ga volja? Zamisli da si … pročitajte više
Pitam se – što si? Što je u tebi tako jezivo i strašno da te se boji onaj koji te izgovara i onaj koji te sluša? Oba te prekrajaju, svatko po svojoj mjeri, ne bi li te prilagodili trenutku. … pročitajte više
U dubinama, što se krije u dubinama tvoga plavetnila, u prošlosti koju nosiš stoljećima, koju mlatiš valovima? U prošlosti koja plovi strujama tvojih tajni i uzleti s vjetrovima, daleko… Ponesu je jugo i bura, preko brda, preko planina… Zašumi … pročitajte više
Što tražiš od mene, umrli čovječe ? Zašto me budiš iz sna duboka? Noći mi ispunjaš jezom, dane mislima sumornim. Mrtav si, znam, odavno! Je li smrt kraj? Ako jest, odakle ti u meni, živ ako stvarnost? I što može … pročitajte više
Duboko u meni, u ponoru, u bezdanu moje duše, skriveno od pogleda, nečujno ušima, zove me glas, dozivaju glasovi: Dođi, dođi, i mi smo dio tebe! I hodam po ponorima Sebe, po hodnicima izranjene savjesti. Gledam svoje strahove – … pročitajte više
Kada nas pregazi vrijeme, ruke stare prekapaju uspomene, iz prošlosti izrone slike života…, u vrtlogu vremena Mi, stari, ali još uvijek spremni stisnuti dlan o dlan, osjetiti strujanje prvog dodira, glavu nasloniti na rame i reći: Dobro je! Ovo je … pročitajte više
Pogledaj ovaj svijet, ovo more i otoke, rijeke, kanjone…, pogledaj polja i planine, ove cvjetove livadske i životinje šumske… Zatvori oči, osjeti vjetar, pomiriši kišu, dodirni klasje dok se njiše pod tvojim dlanovima, udahni miris mora pomiješan s mirisom … pročitajte više
Gospodine, u Tvojim rukama neka sam stijena, kamen žestac mojih pradjedova. Udri dlijetom svoje riječi, snažno, po pukotinama moje duše! Po ispranim brazdama vremena kleši riječ neizbrisivu. Ovu stijenu hladnu oblikuj u spomenik vječnoj istini! Amen! Stipan Perković – … pročitajte više
Bože, Ti nerođeni, koji se rađaš svaki dan, dopusti mi da Ti dopustim u meni da se rodiš, pa onako naivno, pun povjerenja kao dijete, da živim u Tebi, Ti u meni, kao na početku, prije postanka svijeta, kao u … pročitajte više