Zamisli da si Kiša,
a što će kiša već natapati suhu zemlju?
Zamisli da si More,
a što će more već dizati vjetrove i goniti brodove
i tjerati strujama svojim živo i neživo, kud ga volja?
Zamisli da si Duh – Duh Božji,
nitko ti ne zna izvora ni ponora,
pušeš kud hoćeš, daješ se kom hoćeš!
Daješ se u izobilju
jer Bog kad daje ne gleda na mjeru već daje preko svake mjere!
U Tebi je Duh Boga živoga:
razlij se, zalijevaj, natapaj – ne žali!
Ne može nestati!
Gdje se u Duhu zalijeva i pustinja postaje Vrt Božji – Eden!
Puši, zapuši silno kao bura s Velebita.
Progovori! – Tvoje je da govoriš jer
ako takvi umuknu, kamenje će progovoriti!
Stipan Perković – Pipa