Dragi prijatelji,
U knjizi Mudrih izreka stoji napisano:
„Tko teži za pravdom i dobrohotnošću nalazi život i čast“.
Čovjek koji je čitav svoj život težio pravdi i bio primjer dobroga čovjeka, prešao je iznenada u život vječnosti.
Zaslužena čast na ovoj zemlji se iznenada pretvorila u čast Božjeg vječnog života.
Mi smo uvijek zatečeni krajem ovozemaljskog života.
U naravi je ljudskog bića da je tužan i ožalošćen krajem ovozemaljskog puta. I Marija, kojoj je Ivan tako rado hodočastio u Međugorje, je plakala nad smrću svoga sina. No, mi kršćani znamo da nakon ovoga zemaljskog života dolazi život u Božjem okrilju.
Zašto ja govorim o vjeri i Božjem okrilju u nebesima? Zato što vjerujem da je sve Božji plan.
Dr. Ivan Bagarić je bio, a vjerujem i ostao, veliki dio Božjeg plana za naš duvanjski narod.
Dr. Ivan Bagarić je prije svega bio vjernik. Kršćanska vjera ga je vodila u profesionalnom, vojničkom, obiteljskom i čitavom ovozemaljskom životu. Bio je hrvatski general, vrhunski liječnik, otac i suprug, pravi prijatelj koji je čitav život težio za pravdom i dobrohotnošću.
Svoj život je našao u Bogu. To je ono što nam svima može biti svjetlo u tami naše tuge.
Teško je nabrojati Ivanova djela i sve ono što je on napravio za svoj hrvatski narod. Ivan je bio vojnik i general, hrabar u ratu dok je zajedno s mnogima od vas stvarao temelje naše slobode.
Ivan je bio liječnik koji je svoje umijeće i poslanje koristio u ratu kao arhitekt hrvatskog saniteta i zdravstvenog sustava Herceg Bosne.
Ivan je bio političar, najbolji duvanjski poslanik i najvjerniji zastupnik svakoga komu je trebala bilo kakva pomoć. Nije odbijao nikoga, ohrabrivao je svakoga, a kao direktor i liječnik je bio preimjer kako se za svoj narod bori u ratu i u miru.
On je živio svoju vjeru i ljubav prema čovjeku.
Ivan je na ovom svijetu živio kao vjernik, kao Duvnjak, kao iskreni liječnik i čovjek koji je sve stavljao u Božje ruke. Živio je svoju vjeru, vjerno je slijedio svoje poslanje liječnika, političara, intelektualca i vojnika, stalno ističući i primjerom pokazujući da su njegove granice bile daleko šire od granica naše općine.
Teško je narodu ostati bez ovakvih ljudi.
No, mi prihvaćamo konačnost ovoga života kao poziv slijediti primjer našeg prijatelja. Neka nam Ivanov primjer bude poticaj i snaga da ne zaboravimo njegove ideale i našu zajedničku težnju hrvatskoj slobodi u koju je on ugradio svoj ovozemaljski život.
Kao načelnik općine Tomislavgrad, a u ime svih Duvnjaka i u ime hrvatskog naroda zahvaljujem se Bogu što nam je u najtežim vremenima podario ovakvoga čovjeka. Siguran sam da je dr. Ivica iz ruku onoga kojemu je odano vjerovao dobio ono čemu je težio: vječni život.
Pokoj duši daruj mu Gospodine i neka mu je laka hrvatska gruda.
Ivan Vukadin