ć
U Mesihovini je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Tomislavgradu. Medicinu je završio na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Magistrirao je na temu “Medicinska služba Hrvatskog vijeća obrane kao model organizacije ratnog zdravstva”. Doktorirao je na temu “Kvaliteta zdravstvene skrbi nakon primarne artroplastike kuka”na Medicinskom fakultetu u Splitu.
Rano je saznao kakva je bila sudbina njegova naroda, tko je odgovoran za takvu sudbinu i kako se i na koji način u uvjetima komunizma može boriti za očuvanje svoga imena i svoje vjere. Iz fragmentaranih spoznaja, svojom fantazijom, fragmente svoje istine spajao je u iluziju ljepote kojom l, s jedne strane, osuđuje bezdušnike i zagađivače vjere i imena i progovara o tome javno kao gimnazijalac pitanjem .” Hoće li u komunizmu žito biti besklasno?”
S druge strane traži potvrdu kojom moć vlastitih uvjerenja dograđuje stvarnost idealnom slikom slobode svoga naroda u svojoj samostalnoj državi u kojoj će biti mjesta i za vjernike različitih konfesija i za nevjernike .
Poznato nam je kako je s iskaznicom kolege muslimanske vjeroispovijesti i sa svojim križem oko vrata išao u studentski dom dok je portir začuđeno govorio: “Ovdje se nešto ne slaže ,” borio se i za bijele i za crne. Cijelo je Duvno šaptalo kako je Ivan Lucin, student medicine doša’ u selo s crnim kolegom.
Prilika za promjene ukazala se krajem devedesetih da započeta i nikad završena maštanja ostvari,da doslovce i svojim radom dohvati slobodu.Svojom snažnom voljom zagledan u budućnost prihvaća demokratske promjene.
Neponovljivi trenutak koji će promijeniti sudbinu i povijest njegova naroda. Bio je sudionik Prvog sabora HDZ-a u Zagrebu (Zagreb, Lisinski 1990.)
Iste je godine na prvim slobodnim višestranačkim izborima izabran za zastupnika u Parlament BiH (Vijeće općina), a kasnije 1995.i u Parlament ustavotvorne skupštine BiH. Kakva se budućnost krila iza te odluke s jedne strane veselje, slava, veličina, a s druge strane suze, žrtva patnje. Ivan će izabrati “Božja volja – moj život. Neka mi bude kako je Boga volja.”
Kroz politički rad bio je gorljivi zagovornik Herceg-Bosne kao pravednog rješenja unutarnjeg uređenja BiH u što je uvjerio prof.dr.sc.Slobodana Langa koji je tu političku ideju promicao po čitavom svijetu. Kao liječnik koji je stekao naklonost dr. Andrije Hebranga obnašao je dužnost zapovjednika ratnog zdravstva (načelnik Glavnog sanitetskog stožera HVO-a) u Mostaru..Osobito se s kolegama dr. Ivanom Šarcem, dr. Radoslavom Juriljem, dr. Markom Radošem i drugima istaknuo u organizaciji ratnih bolnica diljem cijele BiH, sve je učino da zdravstveni sustav i u najtežim uvjetima besprijekorno funkcionira.
Dr.Ivan Bagaric je nenadmašan i u humanitarnom radu. Svojim autoritetom štitio je zarobljenike kojima je morala biti sigurana zdravstvena skrb i liječenje. Pozivao je liječnike Bošnjake i Srbe da liječe svoje pacijente ukoliko nemaju povjerenja u hrvatske liječnike, što su ovi odbijali jer su znali da ce hrvatski liječnici pružiti odgovarajuću liječničku skrb njihovim pacijentima.
Nemjerljive su njegove zasluge za organiziranje Bijelog puta u opkoljenu Središnju Bosnu, u Vitez.Pokrenuo je gradnju bolnice u Novoj Biloj na način da je pokojnom predsjedniku dr Franji Tuđmanu predložio da bude pokrovitelj izgradnje, što je Tuđman prihvatio.Također je s dr. Ivanom Šarcem, Slobodanom Langom, Andrijom Hebrangom, Jurjem Njavrom, Ivicom Kostovićem i drugim pokrenuo i osnivanje Medicinskog fakulteta u Mostaru i kasnije bio jedan od matičara fakulteta, istaknuo se u izvlačenju prognanika iz Jajca, a humanitarna pomoć stizala je u sve krajeve Herceg -Bosne zahvaljujući i dr. Bagariću.
Bio je uvijek i svugdje u službi svoga naroda iako je pogibijom brata Željka u vrijeme bitke za Kupres doživio obiteljsku tragediju.S mačem u srcu, ali uz hrabrost i samopožrtvornost kada je to tražila Božja volja potpuno se predavao dajući čitavo srce, sav prostor svoga života, sav zar svoje ljubavi svom narodu, svoj drzavi, svojoj Herceg-Bosni, svom Tomislavgradu. Godine 2003. izabran je u Hrvatski sabor (11. izborna jedinica). Obnašao je dužnost duznost zastupnika u dva mandata (od 2003.do 2011.). Njegovom zaslugom Vlada Republike Hrvatske izdvojila je sredstva za izgradnju Kliničke bolnice u Mostaru te sredstva za izgradnju Sveučilišnog kampusa u Mostaru. Dr. Bagarić je zaslužan i za potpisivanje međudržavnog sporazuma između Republike Hrvatske i BiH kojim je riješen status stradalnika HVO-a (poginulih, ranjenih, zatočenih). Kasnije je pokrenuo donošenje Strategije i Zakona o odnosima RH i Hrvata izvan RH te Deklaracije o potpori hrvatskom narodu u BiH i BiH na putu u EU. Kao posljedica spomenute strategije i zakona, organiziran je Državni ured za Hrvate izvan RH (kao operativno tijelo Vlade RH) i Savjet za Hrvate izvan RH (savjetodavno tijelo Vlade RH). U vrijeme raskola u HDZ-u bio je na osnivačkom saboru rivalskog sabora HDZ 1990. N
edugo nakon toga smijenjen je s poloùaja u Kliničkoj bolnici u Mostaru. Ravnateljem Doma zdravlja u Tomislavgradu imenovan je 2013. i uspješno ga vodio do smrti 2019. godine. Opremio je fizijatriju, prostor za mentalno zdravlje i pedijatriju suvremenom medicinskom opremom, obogatio vozni park ,osigurao donaciju opreme za hitnu medicinsku sluzbu. Prva faza dječjeg vrtića i rekonstrukcija KIC-a u Tomislavgradu, Centar za djecu s posebnim potrebama njegovo su djelo. Školska športska dvorana u Bukovici sagrađena je zahvaljujuci novcu koji je on osigurao. Nema športskog ni kulturnog društva u Tomislavgradu ni akcije u (mjesnoj zajednici) u općini Tomislavgrad i u cijeloj Herceg-Bosni koju dr. Bagarić nije pomogao. Bog je planirao naš zivot, mi smo tu da ostvarimo planirano, da zgradu svijeta izgradujemo i dograđujemo po Božjoj volji, a ne prema svojoj samovolji pouka je života i rada pokojnog dr. Ivana Bagarića.
Ova zamolba je izraz našeg iskrenog divljenja prema zivotu i radu pok. dr Ivana Bagarića te njegova odnosa prema majci Luci koja je poput Joba prihvatila smrt muža i oba sina, supruzi Verici, djeci Željki, Boži, Marijani, Ivani, Petri i svome narodu.
Njegovo geslo je bilo “Naš život je tijelo i duh, svaki dan i rad i služba Gospodinu. Ako to nije ,nismo se imali zašto ni roditi”. Dr. Ivan Bagarić se imao zašto roditi.Vjerujemo da sa svojom majkom Lucom uživa u tamo gdje više neće biti ni patnje, ni boli, ni smrti ni tuge, nego samo vječna slava i život u njoj.
Počivao u miru Božjem u kojega je čvrsto vjerovao!
Tekst: Mate Kelava
Foto: Ružica Akrap
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.