Do neba se čuju grijesi vaši, sinovi babilonski, djeco svijeta.
Obilježeni ste žigom tjelesnosti, poput oca vašeg Kaina.
Obilježeni ste pečatom bezbožnosti,
puni gorčine, ljubomore, zavisti, podlosti, prevare svake…
Robovi osjetila, trbuh je vladar vašega srca,
duh ste zarobili u tijelu, za dušu ne znate…
Zbog zalogaja prolaznosti odbacujete vječnost,
zbog trenutka sitosti odbacujete blagoslov;
poput Ezava biblijskog prokleti u vlastitoj putenosti.
O, umnici, filozofi, zavodnici rječiti,
zavodite narode, kraljeve i vladare svijeta;
u oholosti srca gradite novi Babilon,
dvore prolaznosti, ideologiju stradanja.
Zar ništa niste naučili od otaca vaših;
pogledajte groblja – vi, radikali bez srca, djeco bezbožna.
Grobišta to su revolucija, svjetovi iluzija, građeni snagom ljudske mišice;
idejom lažne slobode – novi čovjek, rob slabosti, oslobođen Boga.
O moćnici svijeta, filozofi, književnici…,
pogledajte što je ostalo od ljudske oholosti;
gdje su kraljevstva i gradovi i kule otaca vaših?
U pepelu!, u prahu prolaznosti leže Babilon i Rim…
Sjeti se, sine Kainov, ništa tjelesno ne ulazi u vječnost.
Sjeti se, naslijeđe ne pripada sinovima tijela,
već djeci po vjeri, po obećanju.
Stipan Perković – Pipa