NIŠTARIJINI ZAPISI

Na kraju ostaje ljubav samo. i ništa više. Mržnja nestaje i zlo se svako gasi, briše. Zato se čovječe danu veseli, a tko te mrzi dobro mu želi.   Blago Vukadin

Čežnja se rasula kotlinom vlažnom od suza i očaja, ograđenom brdima i melosom opjevanom. Do kraja. Vječnost traži koje možda i ima. Ali u drugim podnebljima. I pravdu, pravo, i pravednost po vlastitom kroju. Jer druge nema svatko ima svoju. … pročitajte više

Na drugoj obali potoka ista je trava kao naša, i pokoji leptir tamo se isto njiše. Na granici nitko nije zaustavio brda u padu, ni rijeke u toku, ni djecu u rastu. Ni drvetu, ni lasti, ni medvjedu, ni vodi, … pročitajte više

Što ostade od snova kraj lopova? Pitanje gdje je lova. Nikad im dosta. Ratujte iznova kom život osta. Nema nam oprosta kad smo glupi. Ratovi su skupi.   Blago Vukadin    

Jalovo doba: Umornog roba čeka globa. I kamate. To već znate? Neka se pate! Udri jače manijače, tko plače ne skače!   Suza bi tekla kad bi bar rekla da je iza sna prkosna.   Ali je mlitava, tek obitava. … pročitajte više

U gradu gužva. U gužvi pokloni. U poklonima ljubav. Neće bit gradova. I gužva ce proći. A ti ćeš ostati kad zima odleti.   Zdrava i nasmijana u proljeću.   Blago Vukadin

Ljubica Malić-Buba je kao mlada žena ostala udovica – njenoga muža Ljudevita ubili su partizani krajem rata, pa je se sama brinula o svojim kćerima i čekala da one porastu i da stanu na svoje noge. Njena obitelj je ujedno … pročitajte više

U Mandinu Selu već dugo vlada božićni običaj da se po nekoliko muških članova iz svake obitelji zaputi od Rezinih do Banovih kuća i drugim Mandoseljanima, prije svega starijoj čeljadi i domaćicama koje očekuju goste, zaželi sretan Božić, nazdravi čašicom … pročitajte više

Za Božić je nastao kaos u našem stanu. Moja kćerka Daniela stigla je u nedjelju iz Beča i donijela sa sobom dvije mačke i cjelokupnu opremu za njihovu njegu, ishranu i obavljanje nužde. Sve je to smjestila u razne ćoškove … pročitajte više

U nekog mene gledao je Munch kada je slikao krik. Na mostu, sam, derem se glasno, kao bik. Nebo je tamno, tmurno i masno. Stoje figure tuđe i strane, ne žure, zure, dalek im lik. Nebo se spaja u krika … pročitajte više