Pomutnja jezika ili Andreja uči njemački
U našem stanu vlada pravi, pravcati jezični Babilon.
Andrejin maternji jezik je slovenski, moj pak hrvatski, kojega je ona perfektno svladala nakon što je desetljećima živjela u Zadru, a sada smo u Austriji, gdje moja žena uči njemački, dok sa zajedničkim poznanicima komuniciramo slabim engleskim, nekada uz pomoć ruskoga.
Ako nam nešto ne pođe za rukom, sporazumijevamo se i nogama.
„Zajedno smo jači!“ – glasi naš moto.
Budući da je Andreja po prirodi samostalna, a po karakteru uporna, odlučila je prošle godine, čim se preselila kod mene, odmah početi učiti i upisala je tečaj.
Tamo je s raznim ljudima iz Poljske, Turske, Mađarske, Tajlanda i Sirije progovorila doduše nekoliko drugih jezika, ali je njemački malo zakočio, posebno kad je izbila corona i svi tečajevi otkazani.
Sada nastave nema, pa samo doma učimo njemački.
To je u jednu ruku dobro jer se ne možemo posvađati, ali je u drugu ruku sasvim druga priča, koja nije za javnost.
Kako ne bi bila izolirana i ovisna o meni, moja žena neki dan se na fejsu uključila u grupu „Wiener Neustadt“, pa tamo, uz pomoć automatskog prevoditelja, može komunicirati i s drugim ljudima.
Prvu večer bilo joj je drago nakon što ju je administrator primio u grupu, pa se odmah zahvalila, oslonivši se isključivo na automatskog prevoditelja, riječima:
„Hvala na ulasku u grupu!“
Tek nakon što je dobila bezbroj smajlića – zahvaljujući njenim mnogim slovensko-hrvatskim prezimenima koje je pokupila od svojih roditelja i bivših muževa, ljudi su shvatili da joj njemački nije maternji jezik – pokazala mi je odgovore i upite, od kojih je nama najsmješniji bio:
„Zna li tvoj skrbnik da si tu?“
Andreja je prije spavanja, uz moju pomoć, ispravila zahvalu i napisala:
„Hvala na primanju u grupu!“
Jučer je objavila nekoliko fotografija iz našega praznoga grada i dobila puno pohvala.
Prije nego je na njih odgovorila, upitala me je za svaki slučaj, je li automatski prevoditelj ispravno prenio njene riječi.
Ako me jednom, na bilo kojem jeziku, naljuti, u što sumnjam iako je u vrijeme corone sve moguće, možda joj kažem:
„Sve je super napisano, anđele moj. Možeš slobodno tako poslati!“